Žena u doba Jugoslavije nije bila na dijeti „bez ugljenih hidrata“, nije isprobavala povremeni post i nije posipala laneno sjeme u kašu. Ali je jela... kao normalna osoba. Bez fanatizma, ali i bez pretjerivanja.

Nije bilo stalnog pristupa čokoladicama, pici, pecivima i bureku. Ali postojala su jednostavna jela od žitarica, krompira, povrća, mlijeka i mesa – i sve to u umjerenim količinama.

Evo kako je to izgledalo u praksi:
Doručak: palenta, ali od cijelog kukuruznog brašna ili parče crnog hljeba uz jaja, ponekad sendvič s domaćom slaninom...
Ručak: pasulj ili supa, dinstani krompir s mesom, salata.
Večera: svježi sir, jogurt, kuvane makarone, nešto što je ostalo od ručka.

I evo u čemu je trik: Sve je ovo obična hrana. Ali je imala manje rafinisanog šećera, manje je bila izazovna "za jelo", i što je najvažnije – nije bilo navike grickanja po cijeli dan. Čak se ni pite nisu pravile svaki dan, a kolači pogotovo.

Osim toga, sva ta hrana morala je da se sprema ručno, a danas je dovoljno da pozovete broj telefona i poručite raznorazne đakonije. Tada smo morali:

• 
  

  stajati u redu na kasi,

  
  


• 
  

  donijeti namirnice iz radnje,

  
  


• 
  

  stajati pored šporeta,

  
  


• 
  

  zatim sve ručno oprati.

  
  

Savjet br. 2: Jedite po rasporedu – bez grickalica, užina, kao u vojsci
Ako biste rekli ženi iz doba Jugoslavije: "Jelo bi mi se nešto između ručka i večere", pogledala bi vas kao da ste ludi. Ko normalan jede između obroka? "Pa, pokvarićeš obrok!"

Režim je bio strog, gotovo vojnički. I ne zato što je neko brojao kalorije – tako je jednostavno bio uređen život. Posao, ručak po rasporedu, kućni poslovi, večera i spavanje.

Standardni režim:

• 
  

  Doručak: od 7:00 do 8:00 (prije posla)

  
  


• 
  

  Ručak: tačno u 13:00 (kod kuće ili u menzi)

  
  


• 
  

  Večera: do 19:00 (po povratku, s cijelom porodicom)

  
  

Zašto je ovo najbolji način ishrane:

• 
  

  Telo se uči stabilnom ritmu: nema skokova šećera – nema brutalnog apetita

  
  


• 
  

  Želudac se odmara između obroka

  
  


• 
  

  Jetra i pankreas nisu konstantno opterećeni

  
  


• 
  

  Tijelo "zna" kad je vrijeme za hranu i ne paniči

  
  

I da, nema kasnih večera uz serije, poslije kojih zaspite kao klada. Ljudi u to vrijeme su rano lijegali jer su ujutro morali na posao. A jesti noću – to je bilo ludost.

Savjet br. 3: Oblik tijela je sporedni efekat načina života
Žene u Jugoslaviji nisu gubile težinu zato što su to željele – nego zato što nisu mogle da miruju. Evo jednog tipičnog dana iz života moje bake:

• 
  

  Buđenje u 6:00, doručak za cijelu porodicu

  
  


• 
  

  Djeca se spremaju, ona ide pješke do autobusa

  
  


• 
  

  Smjena na nogama, pa kućni poslovi

  
  


• 
  

  Prodavnica nije bila 5 minuta vožnje nego kilometar pješke

  
  


• 
  

  Vraćanje kući s torbama

  
  


• 
  

  Kućni poslovi: kuvanje, peglanje, pranje na ruke, bez mašina

  
  

Nakon svega toga – padne u krevet kao onesviješćena. Nije joj padalo na pamet da ide u teretanu ili na traku za trčanje. Ali svakodnevna fizička aktivnost bila je sastavni dio dana – i to bolje od bilo kakvog treninga.

Osim toga, nije bilo brze hrane. Ako želite da pojedete pitu, morate:
– umijesiti kore,
– otići po jaja u kokošinjac,
– kupiti sir na pijaci,
– pa sve spojiti i ispeći.

Više posla – manje jela.

Šta možemo naučiti od domaćica iz Jugoslavije?

Pravilo 1: Jedite po rasporedu
Odredite tačno vrijeme obroka i držite ga se. Bez grickanja između. Prvih nekoliko dana biće teško, ali tijelo će se brzo prilagoditi.

Pravilo 2: Pojednostavite ishranu
Jednostavne, domaće namirnice – žitarice, povrće, meso, mliječni proizvodi. Zaboravite na superhranu i egzotične recepte.

Pravilo 3: Krećite se svakodnevno i prirodno
Ne trebate maraton. Idite pješke, penjite se uz stepenice, čistite, sređujte kuću – to je više nego dovoljno.

Pravilo 4: Ne opterećujte se
Žene nekada nisu mislile o dijeti – već su imale ritam, ograničen pristup hrani, svakodnevnu aktivnost i stabilan raspored. To nije bila dijeta, već stil života.