Svoj privatni život Pupin nije isticao i nije ostavio trag o tome ko je sve bio član njegove porodice u Americi i koga je sve volio. Čak ni u čuvenoj, svjetski poznatoj autobiografiji ‘Sa pašnjaka do naučenjaka’ o tome nema podataka, jer je knjiga pisana prije svega da motiviše i ulije snagu i da Amerikancima predstavi srpski narod, ali i njegovu majku Alimpijadu. Zanimljivo je da je Pupinova autobiografija, za koju je 1924. dobio Pulicerovu nagradu, u Americi bila uvrštena u obaveznu školsku literaturu.

U našoj javnosti se o članovima njegove porodice u Americi skoro ništa ne zna, a na Vikipediji ima tek par šturih rečenica o njima.

Sa Aleksandrom Ninković Tašić predsjednicom Obrazovno-istraživačkog društva Mihajlo Pupin iz Beograda, koja godinama prikuplja arhivski materijal koji se odnosi na život i djelo Pupina otkriveni su nepoznati detalji iz ljubavnog života slavnog naučnika-Idvorca i saznalo se da mu je supruga bila Katarina Sara Džekson (udovica) i da je sa sobom u brak dovela dječaka i djevojčicu (djecu iz prvog braka). Takođe, saznaje se da je Pupinova supruga poslije 8 godina iznenada umrla, navodno od teške upale pluća ili mišje groznice, ali naša sagovornica ekskluzivno otkriva svoje sumnje i potpuno drugi uzrok smrti koji je za malo ‘došao glave’ i samom Pupinu. Poslije njene smrti Pupin je proveo kao udovac skoro 40 godina, ali nije postao usamljenik.


Kasnije, njegovo srce osvojila je amerikanka Helen Hartli Dženkins.

„Tek 90 godina nakon Pupinovog odlaska sa ovog svijeta, poslije mnogo traganja saznajemo da mu je žena bila Katarina Sara Džekson, udovica kada je upoznala Mihajla Pupina, i da je o dječaku i djevojčici koje je dovela sa sobom u brak, Pupin brinuo s očinskom ljubavlju. Vjenčali su se u Grčkoj pravoslavnoj crkvi u Londonu 1888. i dobili kćerku Varvaru Ivanku Pupin, koja se rodila 1889. godine.


Katarina Sara je bila rođena sestra njegovog školskog druga sa Kolumbija koledža i oni su se preko njega i upoznali. Bila je portugalskog porijekla i poticala je iz veoma bogate i obrazovane porodice.


Ali treba da znamo da je nepismena i mudra majka Alimpija savjetovala sina Pupina da uzme ženu iz svijeta u koji je ušao, a ne iz svijeta koji napušta. Upravo ga je takva sudbina i pratila“ – kaže Aleksandra Ninković Tašić na početku razgovora.


Poslije raskošnog venčanja u Londonu, a potom bračnog putovanja u Veneciju i selidbe za Njujork, izgledalo je da ih čeka dug zajednički život i svijetla budućnost. Međutim nije bilo tako…

Bračno putovanje u Veneciju sa Katarinom Sarom i njeno dvoje djece iz prvog braka


„Katarina Sara i Pupin su bili približno istih godina, a njihovo bračno putovanje u Veneciju bilo je neobično jer su plovili zajedno sa dvoje male djece iz njenog prvog braka. Oni su se zavoljeli i do njene smrti bili su nerazdvojni. Zvanični podaci govore da je Katarina Sara preminula od teške upale pluća ili mišje groznice, ali najnovija otkrića do kojih sam došla ‘pišu drugačiji scenario’. Katarina Sara je vodila bilješke tokom Pupinovih eksperimenata i istraživanja. Mislim da su se njih dvoje ozračili. Ona mu je pomagala, dok je on radio na jednom velikom otkriću – sekundarnom X zračenju. Smanjio je vrijeme snimanja na dozu dovoljnu da čovjek izdrži, da ga ne ubije. Tada su se oboje ozračili i upali u komu. Ona se nije probudila, on jeste. Ali tada počinju njegovi problemi sa nogama, pa u kasnijem dobu teško hoda.


Rizici snimanja X-zracima u početku nisu bili poznati ni istraživačima ni pacijentima. Nažalost, posljedice su doživjele brojne žrtve među kojima su bili i naš naučnik i njegova supruga.


Katarina Sara bila je njegov oslonac i bila je uz njega u svakom smislu. Kada je umrla, Pupin je jedva preživio taj gubitak. Jedno vrijeme provodi u njujorškoj bolnici gdje ga liječe od teške groznice, od koje ga spasava njegov veliki prijatelj i ljekar Frederik Šepard Denis koji je živio u Norfolku. On se zabrinuo za Pupinovo zdravlje jer je imao tek četrdeset i dvije godine i ranije nije imao nikakvih zdravstvenih problema.


Po savjetu ovog prijatelja-ljekara, Pupin kupuje imanje u Norfolku koje je zvao ‘moj američki Idvor’.


Skoro 40 godina Pupin je radio kao profesor na Kolumbija koledžu i faktički nikada nije otišao u penziju. Bolest ga je natjerala da sve više sjedi ili leži, a njegovi studenti su dolazili kod Pupina na konsultacije i u Norfolk. Imam u arhivi jedan veliki članak iz Amerike gdje Pupin kaže: Ne može čovjek nogama da dobije sve svoje trke, ja sam svoju u Americi dobio glavom.“


Da li je Pupin imao neke ljubavne veze za tih skoro 40 godina koliko je živio kao udovac?


Pupin je bio, kažu u prijateljskoj vezi, a ja vjerujem u vrlo intimnoj vezi sa najbogatijom Amerikankom 20. vijeka, sa Helen Hartli Dženkins, čiji je otac bio magnat – vlasnik fabrike oružja. Njen otac je kupio Remington (Eng. Remington Arms Company) za jedan dan. Ostala je udovica sa trideset i dvije godine kada je njen muž preminuo. Suprug joj je bio advokat Džordž Voker Dženkins i sa njim je imala dvije kćerke. Nasledila je očevo bogatstvo i primjera radi anonimno je donirala 350.000 dolara Kolumbija koledžu za izgradnju dvorane za filozofiju, u znak sjećanja na kćerku Helen koja je umrla 1920.


Vezala se za Pupina i zavoljela naš srpski narod. Bila je filantrop i mecena, a svako ko je volio Pupina, morao je da voli i srpski rod.

Helen Hartli Dženkins je Srbima dala dio Menhetna, po svemu sudeći radi se o 6. aveniji. Imam dokaze za to, dio ulice sa dvije građevine za naš konzulat i za štampariju koja je pripadala konzulatu Kraljevine SHS.


Moglo bi se reći, sve što je Pupin tražio ona je ispunjavala. Jednom prilikom pronašla sam u arhivi Norfolka, da je ona brodom otputovala u Srbiju i tu kupila sav namještaj za Norfolk. Kupila je i slike, posuđe, ćilime… razne detalje za opremanje kuće kako bi Pupinu još više zagrijala srce.


U toj arhivi pronašla sam plan-nacrt da su oni prokopali tunel. Njeno imanje je bilo najveće u Norfolku i nalazilo se tačno preko puta njegovog. Tuneli su se nalazili ispod zemlje kako bi oni ‘krstarili’ jedno do drugog. Dakle, to je bilo mnogo više od prijateljstva. Bila je to nježna emotivna veza.


I zato danas možemo reći da je Pupin imao dvije ljubavne priče. Volio je svim srcem svoju suprugu, a najveća kriza u životu nastupila je nakon njene smrti. Ali saznajemo i da su dva velika imanja u Norfolku bila spojena tajnim tunelima koji su otvarali puteve između bogate udovice Helen i našeg Pupina.

PUPINOVO ‘FATALNO’ OTKRIĆE


Godine 1896, nekoliko mjeseci nakon što je Rendgen objavio svoj pronalazak X-zraka, Pupin je otkrio sekundarne rendgenske radijacije, a ubrzo nakon toga razvio je brzu metodu rendgenskog snimanja koja se sastoji u tome da se između objekta koji se snima i fotografske ploče, umeće fluorescentni ekran (zastor), čime se skraćuje vrijeme snimanja sa jednog časa na svega nekoliko sekundi. Taj metod je našao široku primjenu i još uvijek se upotrebljava. Pupin je objavio četiri rada o Rendgenovim X-zracima.


PUPINOVI GOSTI U NORFOLKU


Pupinovo imanje je bilo predivno, a sve što se tu dešavalo pokazuje kakav je čovjek bio Miša Pupin, kako ga je zvao njegov prijatelj Uroš Predić.


Radio je na imanju zajedno sa zaposlenim Srbima, uglavnom Hercegovcima, go do pasa, tjerao volove, muzao krave, jeo sa radnicima i pasulj kada treba…


A kada je slavio Vaskrs ili Božić za istim stolom sjedili su: lijevo industrijalac Endru Karnegi, Džon Rokfeler, Džordž Vestinghaus i drugi uticajni Amerikanci toga doba, a desno njegovi Srbi-Hercegovci.


PUPIN I SARA – ZAJEDNO NA VJEČNOM POČINKU


Pupinov grob (umro 1935.) nalazi se na groblju Vudlon (Eng. Woodlawn), u Bronksu, u Njujorku. Uz Pupinov grob, na parceli prilično udaljenoj od ulaza, sahranjena je i njegova supruga Katarina Sara Pupin, rođena Džekson (umrla 1896.).


Iako naši mediji pišu da njihova grobna mjesta održavaju masoni, Aleksandra Ninković Tašić to još uvijek istražuje, a jedinu Pupinovu povezanost sa masonima, za sada, nalazi preko predsjednika Amerike Vudro Vilsona. Pupin i Vilson su bili prijatelji, a Vudro i njegov otac bili su članovi najstarije Škotske masonske lože. Ali da li su ga Vilsonovi uveli u ložu, to je još uvijek predmet opsežnog istraživanja, a sam Pupin nikada javno nije ništa rekao o svom članstvu u masoneriji.

(Stil Kurir - M. Bulatović)