Jedan Španac koji živi u Srbiji i radi kao personalni trener krenuo je da uči srpski, uvjeren da će najveća muka biti padeži. A onda su na red došli brojevi!

Samuel Capellera Moretino, Španac koji živi i radi u Srbiji kao personalni trener, odlučio je da nauči srpski jezik, ali je ubrzo otkrio da ga ne čeka samo nekoliko komplikovanih gramatičkih pravila, već čitav lavirint u kojem ni najobičnija imenica ne zna šta je čeka kada ispred nje stane broj. Njegov snimak učenja srpskog nasmijao je mnoge, a kad čujete kako pokušava da objasni logiku naših brojeva, biće vam jasno zašto stranci u Srbiji ponekad imaju osjećaj da srpski nije jedan, već nekoliko jezika u jednom.

„Okej, učim srpski i mislio sam da su padeži najgori. Ali ne, to su brojevi“, počinje svoju lekciju na Instagramu, a onda kreće nabrajanje koje zvuči kao da je neko namjerno smislio jezičku zamku.

„Jedan sat, dva sata, pet sati. Perfektno! Jedan litar, dva litra, pet litri? Ne, ne, pet litara!“

Do ovog trenutka još nekako uspijeva da održi optimizam. Ali onda dolaze ljudi.

„Jedan čovjek, dva čovjeka, pet ljudi.“

Tu bi već mnogi stranci poželjeli da se vrate na padeže. Jer kako objasniti nekome da se pet čovjeka ne kaže, već pet ljudi? I zašto se ljudi odjednom mijenjaju čim ih postane više?

ds

A tek psi!

„Jedan pas, dva pasa... Ne, ne, dva psa, pet pasa!“

Ako je do sada imao utisak da razumije sistem, srpski mu je upravo pokazao da sistem ima sopstveni sistem. Ipak, pravi vrhunac dolazi kada na red stignu djeca i ruke.

„Jedno dijete, dva djeteta, petoro djece. Jedna ruka, dvije ruke, pet ruku.“

U tom trenutku postaje jasno da u srpskom jeziku nije dovoljno da znaš da brojiš. Moraš da znaš i šta brojiš, koliko toga imaš i kakvo je raspoloženje imenice kada je broj ispred nje!

Posebno je simpatično što Španac svaki put krene sa uvjerenjem da je konačno pronašao pravilo, a onda ga srpski demantuje već u sljedećoj rečenici.

Naravno, iza ove jezičke zavrzlame postoji gramatička logika: uz brojeve jedan, dva, tri i četiri imenice se mijenjaju drugačije nego uz pet i više, a postoje i posebni oblici poput „petoro djece“. Ali kada pokušavate da sve to naučite kao stranac, teorija i praksa umiju ozbiljno da se posvađaju.

I možda je najvažnije pitanje koje bi svaki stranac trebalo da postavi prije nego što počne da uči srpski: da li je moguće naučiti naš jezik, a da čovjek ne počne da preispituje i sopstveni brojčani sistem?

(Žena)