Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu Personality and Social Psychology Bulletin u svakom slučaju sugeriše da bi to razdoblje moglo da pruži posebno plodno tlo za lični razvoj i ispunjenje. Dovoljan razlog da na život bez partnera počnemo da gledamo iz sasvim druge perspektive…
Evo i zašto.
Da li je samački život novi recept za ispunjeniji um?
Dugo se na samački život gledalo manje kao na životni izbor, a više kao na svojevrsnu pauzu, pa čak i znak da neko „kasni” sa ljubavnim životom. Američka feministkinja Glorija Stajnem to je još 1973. godine sažela sa dozom ironije: „ljudi te i dalje smatraju osobom koja nije sasvim potpuna zato što nemaš muškarca uz sebe.” Još uvijek duboko ukorijenjeno, takvo uvjerenje podstiče pogrešnu predstavu o samačkom životu kao stanju povezanom sa usamljenošću, čekanjem ili strahom od toga da ćemo „ostati sami”.
Upravo tu predstavu preispituje novo istraživanje objavljeno u avgustu 2026. godine, znakovito naslovljeno „Riding solo: veze između potencijala samačkog života za lični razvoj, iskustava ličnog razvoja i posljedica samačkog života”. Četiri istraživačice koje stoje iza studije istraživale su način na koji samci, i žene i muškarci, doživljavaju sopstvenu situaciju, a posebno ono što nazivaju „potencijalom samačkog života za lični razvoj”.
Među različitim rezultatima istraživanja ističe se zaključak da su „učesnici koji su svoj samački život u većoj mjeri doživljavali kao okolnost koja omogućava lično istraživanje takođe izvještavali o većem broju iskustava koja su tome doprinosila, većem zadovoljstvu svojom situacijom i životom, kao i manjem strahu od toga da će ostati sami”. Još zanimljivije, „75% samaca svoj samački život smatra prilikom za ostvarivanje ličnih ciljeva”.
Istraživačice su takođe ustanovile da se dobrobiti tih iskustava znatno povećavaju kada ih dijelimo sa bliskim ljudima: „čak 82% učesnika izjavilo je da ih doživljava sa prijateljima ili članovima porodice”. Samački život stoga ne bi bio kraj, već prije početak neke druge priče, u kojoj glavni likovi nisu nužno oni koje bismo očekivali: porodica, prijatelji, nova poznanstva i mi sami takođe mogu savršeno da ispišu obrise happy enda. Ova osvježavajuća filozofija zasigurno nije bila strana ni Gloriji Steinem, koja je već tada bila uvjerena u isto: „pedeset godina bila sam srećna kao samica”…
Koje su prednosti samačkog života?
Ako je vjerovati istraživanju, jedno je sigurno: samački život manje je prokletstvo, a više prilika. Tu tezu opširno su dokumentovale i druge feminističke autorke, podsjećajući na sve ono što život izvan partnerskog odnosa može da otvori, prostor za slobodu, autonomiju i lični razvoj.
Donositi odluke za sebe
Za psihološkinju i istraživačicu Belu DePaulo, jedna od najvećih prednosti samačkog života upravo je sloboda da „odlučujete o svakom aspektu svog života, od strukture svakodnevice do promjena koje mijenjaju čitav život” (The Power, Freedom, and Heart-Filling Joy of Single Life, 2023). Riječ je o autonomiji koja se kod muškaraca dugo smatrala nečim što se podrazumijeva, dok je ženama istorijski bila mnogo manje dostupna.
Pretvoriti prijateljstva u pravu ljubavnu priču
Zašto bismo titulu „najvažnijeg odnosa” rezervisali samo za partnersku vezu? Bela DePaulo takođe zastupa ideju da prednost damo konceptu The Ones, a ne The One, jer više osoba može zauzimati centralno mjesto u našem životu, bilo da je riječ o prijateljima, porodici ili zajednicama, što uostalom sugeriše i ranije pomenuto istraživanje.
Bel Huks to potvrđuje u knjizi All About Love (2000): „svojim prijateljstvima ne pridajemo dovoljno važnosti (…). Stavljamo ih u drugi plan, naročito u odnosu na romantične veze”, naglašavajući koliko se prijateljstvo u društvu nepravedno potcjenjuje u poređenju sa partnerskim odnosom, iako njegova iscjeljujuća moć često može biti mnogo snažnija.
Njegovati sopstvenu nezavisnost
Kada svaku odluku ne morate da organizujete oko partnera, ostaje više prostora za sopstvene projekte, profesionalne ambicije, želju za putovanjima ili promjenu životnog pravca. Za američku novinarku Rebeccu Traister, izlazak iz modela u kojem je brak obavezni životni cilj žena prije svega otvara „beskonačno mnogo mogućnosti” (All the Single Ladies, 2016), umjesto da nudi samo jednu alternativu partnerskom odnosu.
Naučiti uživati u sopstvenom društvu
Samoća nije nužno isto što i izolacija. U knjizi Enfin Seule (2025) [Lauren Bastide] tako razlikuje samoću koju biramo od one koja nam je nametnuta i zastupa ideju da vrijeme provedeno nasamo može postati bogato iskustvo, a ne praznina koju treba popuniti. Bela DePaulo samoću čak opisuje kao nešto u čemu možemo „uživati umjesto da je se plašimo”.
Redefinisati šta znači uspješno živjeti
Možda je upravo to najvažnija prednost: prestati mjeriti sopstveno ispunjenje kroz prizmu partnerskog odnosa. Glorija Stajnem još je 1974. godine kritikovala način na koji se društvo odnosi prema ženama koje žive same, objašnjavajući da se one često smatraju „ne sasvim potpunim osobama” ako nemaju muškarca uz sebe. Rebecca Traister, pak, podsjeća da život samca u dvadesetim, tridesetim godinama i kasnije „nije proba za život: to je pravi život”. Samački život tada prestaje da bude emocionalna čekaonica i postaje ono što takođe jeste: punopravan život, sa sopstvenim pravilima, sopstvenim odnosima i sopstvenim scenarijima.
Podudarnost između novijih naučnih istraživanja i feminističkih tekstova zasigurno nije slučajna. Ona prije svega podjeća da je naša predstava sreće dugo bila oblikovana oko modela romantične veze koji se predstavljao kao univerzalan. Ipak, samački život nije ni nedostatak ni čekaonica, već mogućnost za neku drugu priču, onu u kojoj više ne pokušavamo da upotpunimo svoj život, već da ga u potpunosti izgradimo. A sada ga, čini se, čak i nauka snažno preporučuje, prenosi Vogue.
(NajŽena)
Komentari (0)