Odlaskom u Italiju kod sestre, napredovala je u manekenskim vodama, a potom postala svjetska zvijezda.

Silva Košćina bila je jedna od najpopularnijih jugoslavenskih glumica u poslijeratnom periodu.

Silva je rođena u Zagrebu 22. kolovoza 1933. godine u porodici grčko-poljskoga porijekla. Nakon Drugog svjetskog rata, glumica se kao tinejdžerka seli u Italiju, točnije u Bergamo, a potom u Napulj.

Put ka uspjehu

Tijekom Drugog svjetskog rata, u periodu prije adolescencije, Košćina je odvedena u Italiju da živi sa svojom starijom sestrom, koja se udala za talijanskog državljanina.

Nakon što je kao tinejdžerka osvajala titule na izborima za ljepotu, ponuđen joj je posao modela. Godine 1954., dok je studirala fiziku na Sveučilištu Federico II u Napulju i živjela u katoličkom internatu koji su vodile časne sestre, zamoljena je da bude Mis di Tapa („djevojka etape“), koja uručuje cvijeće pobjedniku jedne etape biciklističke utrke Điro d’Italija, održane tada u Napulju. Pristala je, iako s teškoćom zbog svoje stidljivosti, a zatim je fotografija na kojoj ljubi pobjednika objavljena u novinama diljem Europe.

Eduardo De Filippo je primijetio Košćinu i odlučio da je angažira za malu ulogu u filmu Questi fantasmi (1954), koji je tada trebalo da se snima. Tako je započeo glumački život Silve Košćine.

Najveću popularnost donijela joj je uloga Jole u filmovima „Herkulovi podvizi“ i „Herkul i lidijska kraljica“ koji su je učinili velikom zvijezdom talijanske kinematografije.

U filmu That Man in Istanbul igrala je CIA agenticu Keli, a zapaženu ulogu imala je i u britanskom filmu Deadlier Than the Male.

Domaćoj publici poznata je po ulozi partizanke Danice u filmu „Bitka na Neretvi“ iz 1969. godine. Tada je imala priliku da surađuje s Milenom Dravić, Batom Živojinovićem, Ljubišom Samardžićem, kao i poznatim redateljem Veljkom Bulajićem.

Istraga zbog utaje poreza, ljubavni život i „Plejboj“

Početkom šezdesetih godina, uložila je najveći dio svoje znatne zarade u luksuznu vilu u imućnom kvartu Marina u Rimu, opremljenu namještajem iz 16. stoljeća i umjetničkim slikama. To je trajalo sve dok njezina potrošnja nije nadmašila opadajuće prihode, zbog čega se suočila s istragom zbog utaje poreza, kada je bila prisiljena da proda kuću 1976. godine.

Živeći s Raimondom Castellijem od 1960. godine, nisu mogli da se vjenčaju zbog tadašnjeg talijanskog zakona i činjenice da njegova supruga Marinella nije htjela da mu da poništenje braka. Castelli i Košćina vjenčali su se u Meksiku 1967. godine, ali taj brak nije bio priznat u Italiji.

Prema biografskim izvorima, nekoliko godina živjela je s njim u Rimu. Njihov brak trajao je do ranih sedamdesetih godina, nakon čega su se mirno razišli.

Angelo Frontoni je fotografirao Košćinu za američko izdanje magazina „Plejboj“ u svibnju 1967. godine.

Nakon što je napunila 30 godina, surađivala je s glumcima poput Kirka Douglasa u filmu A Lovely Way to Die (1968) i Paula Newmana u filmu The Secret War of Harry Frigg (1967), ali bez većeg uspjeha. Njezina karijera dobiva zamah u drugoj polovici šezdesetih kada je fotografirana gola za talijansko izdanje magazina „Plejboj“. Film Maura Bologninija „L’assoluto naturale“ (1969) prikazan je s „čistom“ potpuno golom scenom.

Košćina je bila poznata i po tome što je imala običaj da o sebi govori u trećem licu.

Anegdota sa snimanja „Bitke na Neretvi

Naime, Silva je na set došla sa svojim šminkerima i frizerima, potpuno dotjerana, a kada ju je takvu vidio Bulajić, prišao joj je i pepelom isprljao lice. U prvi mah naljutila se na njega, ali joj je redatelj objasnio da jedna partizanka u ratnim uvjetima sigurno nije imala vremena da se tako sredi. Na kraju je prihvatila šalu, a njezina uloga ostala je upamćena.

Smrt Silve Košćine

Silva je preminula od raka dojke 1994. godine u Rimu, u 61. godini života.

(Kurir)