Ona je objasnila da je biopolimer vremenom izmijenio oblik njenih usana, zbog čega više nije bila zadovoljna svojim odrazom u ogledalu. Iako je intervencija bila uspješna i Nataša je zadovoljna prirodnijim izgledom, suočila se sa novim talasom negativnih komentara na račun starenja. Pjevačica je na prozivke odgovorila dostojanstveno, ističući da radi od svoje petnaeste godine i da je težak život ostavio traga, ali da joj je najvažnije da je ona sama sebi lijepa.

Njena životna priča krije mnogo bolnije trenutke od estetskih korekcija.

Nataša je počela da pjeva u lokalu svog oca kao tinejdžerka, a nakon porodičnih finansijskih problema, već sa 16 godina odlučila je da se odseli kako ne bi bila na teretu roditeljima. Taj period obilježio je život u adaptiranoj garaži, gdje je dijelila kupatilo sa starijim čovjekom, balansirajući između škole i rada u kafanama. Zbog svoje želje da pomogne porodici i ranog ulaska u svijet muzike, Nataša je u školi trpila surovo vršnjačko nasilje. Drugovi su je ismijavali, nazivali pogrdnim imenima i izbjegavali jer nije mogla da priušti luksuzne stvari poput markiranih patika ili odlazaka na ekskurzije.

Danas, nakon više od deset godina radnog staža, Nataša ističe da je „kafanski zanat“ bio neophodna, ali teška škola. Susretala se sa raznim ljudima i situacijama, često odlazeći na spavanje uplakana, maštajući o mirnom životu kod kuće. Ipak, snagu joj je davala sopstvena odlučnost da izdrži i ostane na svom putu.

Svojim primjerom i javnim apelom protiv upotrebe biopolimera, ona danas želi da osnaži mlade djevojke da uče na njenim greškama i da se ne plaše promjena koje vode ka zdravlju i prirodnijem izgledu, piše Kurir.