Danas su porodica, a njihova priča inspiriše milione.

Ljeto 2025. obilježava tačno četvrt vijeka od trenutka kada je Njujorčanin Deni Stjuart pronašao napuštenu bebu na stanici metroa i, zajedno sa svojim partnerom Piterom Merkurijom, odlučio da je usvoji. Danas je ta beba odrastao i uspješan mladić, a njihova nevjerovatna priča postala je inspiracija za knjigu i film.

Objavljena je knjiga „Tamo: Našli smo svoju porodicu u njujorškom metrou“ koju je napisao Merkurio, dok je kratki film „18 mjeseci“, zasnovan na istinitoj priči, osvojio čak dvije nagrade na Kanskom festivalu. Film je produciran u saradnji sa organizacijom Second Nurture, koja pruža podršku usvojiteljskim i hraniteljskim porodicama, a Stjuart je danas i član njenog upravnog odbora.

„Svako u Njujorku može da se poistoveti sa trenutkom koji vam u djeliću sekunde može promijeniti cijeli život“, rekao je Merkurio za New York Post, objašnjavajući zašto njihova priča i dalje osvaja srca.

Pronašao bebu umotanu u duksericu

Sve se dogodilo u avgustu 2000. godine. Tada 34-godišnji Stjuart je zakasnio na ekspresni voz na stanici 110. ulice, blizu svog stana u naselju Morningside Heights. Na stanici 14. ulice, gdje se preselio da sretne svog partnera za večeru, vidio je nešto što je ličilo na lutku umotanu u crnu duksericu. Međutim, kada se jedna „lutkina“ noga pomerila, shvatio je da se radi o živom novorođenčetu.

Utrčao je uz stepenice da pozove policiju sa govornice – u to vrijeme mobilni telefoni još nisu bili široko rasprostranjeni – i vratio se dole da utješi bebu, kojoj je pupčanik još uvijek bio prikačen. Policija je preuzela dijete, ali Stjuart nije mogao da ga izbaci iz glave.

„Nisam mogao da prestanem da mislim na njega“, rekao je za The Post.

Iako je radio kao socijalni radnik, Stjuart isprva nije planirao da usvoji bebu. Međutim, kada je u decembru te godine otišao na sud da svejdoči o događaju, kako bi se dokazalo da je dijete bilo napušteno, sudija mu je iznenada postavio pitanje: „Da li biste željeli da ga usvojite?“

Zatečen, ali odlučan, Stjuart je odgovorio: „Da.“

„Biću roditelj sa tobom ili bez tebe“

Merkurio nije odmah bio oduševljen idejom. Bojao se da će njihova svakodnevica biti drastično promenjena.

„Rekao sam mu cinično: ‘Srećno ti bilo kao samohranom roditelju u Njujorku.’ Ali njega to nije ni najmanje pokolebalo“, priseća se Merkurio.

Zahvaljujući tadašnjem pilot-programu koji je omogućavao brže usvajanje zdravih, napuštenih beba, procedura se odvijala mnogo brže nego što su očekivali. Nakon samo jedne noći koju su proveli sa djetetom, Merkurio je, držeći ga u rukama, osetio trenutnu povezanost.

„Sve se promijenilo u tom trenutku“, rekao je.

Za Božić iste godine, beba je već bila kod kuće s njima. Nazvali su ga Kevin, po imenu koje su Merkurijevi roditelji planirali da daju svom djetetu koje su izgubili davne 1967. godine.

„Stare suze tuge sada su se pomješale sa novim suzama radosti“, napisao je Merkurio u knjizi, prisjećajući se trenutka kada je saopštio roditeljima kako će se dječak zvati.

Kevin je, kako kažu, bio „izuzetno lako dijete za odgajanje“. Godine 2012, kada je imao 11 godina, Stjuart i Merkurio su se vjenčali, a ceremoniju je vodila ista sudija – u knjizi nazvana samo Džadž Kuper – koja je godinama ranije pitala Stjuarta da li želi da usvoji bebu.

„Svaka beba treba da se poveže sa nekim, a ti si tog dana bio taj neko“, rekla mu je sudija tada.

Od metroa do uspješne karijere

Priča se u knjizi završava vjenčanjem, ali Kevinov život ide dalje — i to veoma uspješno.

Završio je prestižnu srednju školu u Čelsiju (NYC Lab School for Collaborative Studies), a zatim diplomirao računarstvo i matematiku na koledžu Svortmor. Danas živi u Pitsburgu, radi kao web programer i kapiten je svog tima u ultimativ frizbiju.

Merkurio kaže da je, nakon što je pročitao knjigu, rekao ocu koliko mu se priča dopala i koliko je ponosan na njega.

„To mi je dovoljno. To je jedina recenzija koja mi je važna“, rekao je Merkurio.

(Kurir)

BONUS VIDEO: