Manastir Tumane, skriven među brdima istočne Srbije, već vijekovima privlači vjernike i putnike svojom duhovnom atmosferom, ali i pričama o brojnim čudima koja se, kako tvrde mnogi, događaju u njegovim zidinama.

Od iscjeljenja i neobjašnjivih događaja do duhovnih iskustava, manastir je postao mjesto na kome se vjera i nadanje prepliću sa ličnim svjedočanstvima.

Priča koja je takođe mnoge dotakla, ispričala je Vasa Zvezdakovska iz Makedonije. Kako navodi, nakon teškog perioda i borbe sa karcinomom, čula je za manastir Tumane, a ubrzo potom ga je sanjala i to je bio prvi korak u promjeni života.
- Dolazim iz Prilepa. Od karcinoma sam operisana 2020. godine i tražila sam način i mjesto kako da se približim Bogu. Preko interneta sam čula za ovaj manastir i dođoh. Čim sam zakoračila ovdje, pomislila sam: "Ovo je moj drugi dom". Ovaj manastir mi je promijenio život. Kada sam sanjala ovaj manastir, u istom snu mi je rečeno da ću ovdje da vidim svjetlost. Od tog dana, osjećam kako sam primila blagoslov. Od tad postim sve postove. Vjerujem u Boga i slava Mu i svim Svecima. Slava Svetom Zosimu, Jakovu i Nektariju što su me prizvali na ovo mjesto. Svima preporučujem ko ima problem, tjeskobu, boluje od bilo koje bolesti, prehlade ili karcinoma, da ovdje potraži blagoslov, nadu, blagodat i iscjeljenje – ispričala je u snimku.

U snimku objavljenom osmog maja ove godine na Fejsbuk stranici manastira Tumane, vidi se bračni par koji u naručju drži dijete. Nebojša Tadić i Milica žive u Austriji i čitavu deceniju pokušavali su da brak krunišu djetetom.
- Deset godina nisam mogao da imam djece. Javila mi se želja da dođem ovdje u manastir Tumane, da se pomolim istinski Bogu. Vjerujem u Boga i to mi je bila jedina nada. Došli smo ovdje, moja supruga i ja, pomolili smo se. Desilo se čudo, moja supruga je poslije dva mjeseca ostala trudna. Rodio se naš Vukan. Došli smo da se zahvalimo manastiru, Svetom Zosimu i Jakovu i Svetoj Bogorodici – rekao je on.

O svom iskustvu i zdravstvenom iscjeljenju, govorio je Nikola Jelić iz Šida:
- Prošle godine u novembru sam operisao tumor debelog crijeva, zloćudni. Sve je prošlo u redu što se operacije tiče, ali su otkrili da mi se proširilo na jetru i na karlicu. Došao sam ovdje na molitvu, u Svetinju. Kad sam povadio nalaze, ništa od lijekova nisam trošio i vratio se kod doktorice, ona se čudi, veli mi: "Pa vi nemate, očistilo se sve, ništa nemate. Šta ste koristili". Rekao sam da ništa nisam uzimao, da sam bio u manastiru Tumane. Slava Bogu i svecima. Žena se čudila sama. Eto, to je to – ispričao je svoje iskustvo Nikola.

(Ona)