Iako je uživala najviše državne počasti, osjetila je i stravičnu drugu stranu medalje, koja je podrazumijevala decenije teške izolacije.
Jovanka Broz i Tito upoznali su se još tokom rata, kada se ona priključila partizanskom pokretu, a brak su zvanično sklopili u aprilu 1952. godine. U početku je sve izgledalo idilično, pa je ona novinarki Miri Adanji Polak otkrila kako je Tito zapravo bio izuzetno pažljiv:
„Ja sam bila okružena velikom pažnjom s njegove strane, velikom ljubavlju. Ne mogu se požaliti na Titovo ponašanje prema meni, tih posljednjih dana. Bio je vrlo korektan. On je mene jako volio, onako zaista iskreno… On je znao biti tako pažljiv. Onako, na primjer, nekad kad nešto uspije prirediti i donijeti. Puno sam puta pričala o tome kako je 20 i više godina svako jutro kuvao kafu meni i sebi. Mi smo imali poslugu, konobare, sve to. Ali ne, on je to napravio i meni donio. Ja sam voljela ujutro da odspavam i on je to svaki dan radio. Rano se dizao, uzimao novine i dok je on čitao, a imao je jedan espreso aparat, svaki dan bi mi kuvao kafu. 20 godina to je činio za mene.“
Politički uspon i sukobi unutar rezidencije
Međutim, kako su prolazile godine, njen uticaj prerastao je u ozbiljan politički faktor koji je na kraju doveo do dramatičnih posljedica. Neki svjedoci kažu da se ponašala poput kraljice, nametala svoju volju, bila osorna i teška, a prema mišljenju pojedinih ljekara, bila je klinički paranoična.
Dokument poznat kao Bela knjiga iz 1974. godine sadrži niz primjera koji potvrđuju da je ona često preuzimala inicijativu u odlučivanju, miješajući se u oblasti daleko izvan svojih nadležnosti. Njenu ogromnu moć najviše je osjetio general Ivan Mišković, šef jugoslovenske tajne službe, koji je zbog nje potpuno izgubio vojnu karijeru.
Zbog svega ovoga, ona je 1975. godine uhapšena i prebačena iz Igala u Beograd, gdje je posebna komisija zaključila da nije bila umiješana u zavjere, već je označena kao paranoična. Uprkos tome, suprug je nije napustio i čak joj je omogućio da se osveti svojim neprijateljima.
Predsjednikov bijeg u papučama
Ipak, odnosi unutar same rezidencije bili su duboko narušeni. Nekadašnji savezni ministar odbrane Nikola Ljubičić izjavio je da predsjednik u odnosu na nju „nije bio trostruki narodni heroj“, naglašavajući time njenu nesalomivu volju.
Najveći šok predstavljaju svjedočenja o tome kako je junak Sutjeske i Neretve doslovno bježao od sopstvene supruge. Ljubičić je opisao scenu kada je Tito pokušao da se pomiri s njom u Užičkoj 15:
„Jednom prilikom, kada je došao, Jovanka Broz je tako jako vrisnula i kritikovala ga, da je predsjednik bio primoran kada je ona popodne zaspala da pozove ađutanta, general-majora Marka Rapu, i ljekara, kako bi ga, jer je bio bolestan, u pidžami odvezli iz kuće u Beli dvor.“
Prema Ljubičićevim riječima, prva dama mu je pravila probleme i oko državnih pitanja, a Tito se žalio da ga noću muči i ne dozvoljava mu da spava, zbog čega je često morao da se zatvara u kupatilo. Stane Dolanc je 23. maja 1980. godine potvrdio ove navode, priznavši da je predsjednik Republike u papučama bježao iz Užičke 15 u Beli dvor tražeći da se obezbijedi mir.
Iako je privatno bio hedonista, kap koja je prelila čašu desila se 1978. godine, kada se vratio iz Kine s poklonom, a ona ga je histerično bacila na njega, nakon čega je donio konačnu odluku da pokrene razvod.
Decenije tišine i kraj bez pravde
Posljednje tri godine njegovog života obilježila je potpuna fizička distanca, iako se formalno nikada nisu razveli. Samo mjesec dana nakon njegove smrti, u maju 1980. godine, Jovanka je pod oružanom pratnjom izbačena iz zajedničkog doma, potpuno bez ličnih stvari i uspomena.
Prebačena je u trošnu vilu na Dedinju bez grijanja, gdje je provela 33 godine u kućnom pritvoru, bez ličnih dokumenata i zdravstvene knjižice.
Preminula je 20. oktobra 2013. godine u Beogradu, usljed srčanog zastoja, u 89. godini života. Njena posljednja želja bila je da bude sahranjena pored svog supruga u Kući cvijeća, čime su simbolično ponovo spojeni. Svoju tugu i osjećaj nepravde neposredno pred kraj najbolje je opisala riječima:
„Krivica bez krivice i osuđena bez suda.“
Komentari (0)