Josip je imao svega 17 godina kada je odlučio da se bavi stočarstvom. Iako su ga mnogi odgovarali od te ideje i savjetovali mu da posao potraži u Njemačkoj ili Austriji, nije odustao. U reportaži za Glas Hercegovine ispričao je kako je od dvije krave i jednog teleta za nekoliko godina razvio vlastito gazdinstvo, s kakvim se izazovima susreće i zašto svoju budućnost ne vidi izvan rodnog sela.

Smijali su mu se i govorili da ode u Njemačku

Josip je odrastao u porodici koja se godinama bavi stočarstvom i mesarstvom. Njegov otac već tridesetak godina radi u mesnici, gdje mu je Josip od djetinjstva pomagao i tako sticao dragocjeno iskustvo. Još tokom srednje škole počeo je da ostavlja žensku telad kako bi povećao stado, a kada je broj životinja prerastao kapacitet postojeće štale, izgradio je novu.

– Dosta su mi se smijali i govorili da od toga nema ništa. Niko nije vjerovao da ću uspjeti. Govorili su mi da ostavim krave, odem da radim u neku firmu ili u Njemačku i Austriju. A ja sam sebi zacrtao da ću napraviti farmu i tako je bilo – ispričao je 23-godišnji Josip.

Priznaje da mu je na početku bilo teško jer nije imao veliku podršku okoline, ali je želja da ostane na zemlji na kojoj je odrastao bila jača.

– Tu sam se rodio, tu sam zavolio svoje. Jednostavno nisam mogao da napustim kuću i odem negdje. Nije lako ostati jer nekad imaš posla, nekad nemaš, a za pokretanje nečega svog potrebna su velika ulaganja – kazao je.

Ustaje prije šest časova, a posao traje do večeri

Na farmi danas ima 20 goveda, među kojima su simentalska i limuzinska pasmina – dio uzgaja zbog mlijeka, a dio zbog mesa. Najviše poslova obavljaju Josip i njegov brat Luka, dok im u svakodnevnom radu pomažu i ostali članovi porodice.

Njegov radni dan počinje između 5.30 i 6 časova. Nakon hranjenja i muže krava odlazi da pomogne ocu u mesnici, a zatim se vraća poslovima na gazdinstvu. Dan najčešće završava oko 19 ili 20 časova, a ljeti i duže. Ipak, uz dobru porodičnu organizaciju, uspijeva da pronađe i slobodno vrijeme.

– Kada se radi sa porodicom, uvijek te neko može zamijeniti na dan ili dva. Stigne se otići i na more, na roštilj ili jezero. Sve se može uz dobar dogovor – objašnjava.

Litar domaćeg mlijeka prodaje za 2,50 KM

Na farmi se dnevno proizvede oko 40 do 50 litara mlijeka, dok pojedine krave u periodu najveće mliječnosti daju i do 25 litara. Dio mlijeka prodaje direktno kupcima po cijeni od 2,50 KM za litar, dok od ostatka njegova majka pravi domaći sir i maslo. Direktna prodaja mu je znatno isplativija jer bi od mljekara dobijao svega 60 do 70 feninga po litru.

– To je dobra cijena, ali realno bi trebalo da bude barem tri marke. Gorivo i hrana su poskupjeli, svi troškovi rastu, a cijena mlijeka već dugo ostaje ista – ističe mladi stočar, naglašavajući da bi domaći proizvodi trebalo da budu više cijenjeni.

Za zimu priprema 4.500 bala sijena

Veliki dio posla odnosi se na pripremu hrane. Porodica posjeduje vlastitu poljoprivrednu mehanizaciju i sama proizvodi sijeno. Za predstojeću zimu pripremio je oko 4.500 bala, računajući da je jednoj kravi godišnje potrebno 250 do 300 bala. Uz sijeno, stoku hrane ječmom, raži, zobi, bundevama i jabukama. Od sjetve žitarica posljednjih godina je odustao zbog suše i štete koju pravi divljač.

Stado od sredine marta gotovo do decembra boravi na otvorenom, gdje uz pomoć električnog pastira krave slobodno pasu, što znatno olakšava svakodnevnu brigu.

Suša i divlje životinje kao najveći izazovi

Proteklu sezonu obilježila je velika suša. Jedna krava dnevno popije 40 do 50 litara vode, a tokom ljetnih vrućina i znatno više.

– Ljetos sam imao 15 krava na paši i znale su da popiju oko hiljadu litara vode dnevno. Imamo svoju vodu, ali sam se zbog suše bojao da je ne nestane, pa su mi vodu dovozili i vatrogasci – ispričao je Josip, dodajući da su se i zime u Rami promijenile i postale znatno blaže.

Pored vremenskih neprilika, problem predstavljaju i divlje životinje poput divljih svinja, srna, jazavaca, ali i medvjeda koji se spuštaju blizu kuća. Imanje zato štiti električnom ogradom, nadzornim kamerama i velikim kavkaskim ovčarom, zahvaljujući kojem do sada nije imao nikakve štete.

Očekuje veću podršku institucija

Josip je u februaru ove godine registrovao poljoprivredni obrt i podnio zahtjev za podsticaje. Smatra da država i lokalne zajednice moraju učiniti mnogo više za mlade koji odluče da ostanu na selu.

– Opština je malo zatajila jer već tri godine nisu isplatili podsticaje. Država bi trebalo da uvede dodatne mjere, posebno za mlade poljoprivrednike koji su odlučili da ostanu ovdje – poručio je.

Planira da udvostruči stado

Uprkos brojnim obavezama i visokim početnim ulaganjima (jednu kravu platio je 4.500 KM, a rasplodnog bika 5.000 KM), Josip planira da proširi proizvodnju na najmanje 40 goveda i izgradi još jednu štalu. Vjeruje da porodica može pristojno da živi od gazdinstva sa 15 do 20 grla, uz ozbiljan rad, a dodatne prihode ostvaruje i kroz mesarstvo te rad u šumi.

Iako mladi iz Rame i dalje odlaze, primjećuje i pozitivne pomake – dio ljudi se vraća iz inostranstva, a otvaranje novih radnih mjesta zadržava mlade u kraju. Na pitanje planira li ikada da napusti Ramu, odgovara kratko i odlučno: „Nikad.“

– Nemojte odlaziti. Pokušajte ovdje da pokrenete nešto svoje, neki svoj posao. Ako imate snove, pokušajte da ih ostvarite. Pokušajte sve, samo nemojte ići u inostranstvo. Mora neko i da ostane – poručio je Josip Rajić mladima u Bosni i Hercegovini.

eahdts