Kako je kasnije ispričao, hitno je prebačen u bolnicu, gdje je proveo godinu dana. Tvrdi da su mu ljekari svakodnevno izvlačili tečnost iz pluća i davali male šanse da preživi. Tokom liječenja je, prema sopstvenom svjedočenju, doživio kliničku smrt, a ono što opisuje kao putovanje kroz vrijeme ostavilo je na njega dubok trag.

"Vidio sam zgrčenog dječaka koji nije disao"

Dok je trpio nesnosne bolove, uslijedio je neočekivani preokret.

"Ležao sam u strašnim bolovima i odjednom bolova više uopšte nije bilo. Osjetio sam se kao da sam nestao. Tijelo mi je postalo lagano i lebdjelo je. Tama je postajala sve svjetlija dok čitava soba nije zasijala. Postao sam svjestan svog tijela koje leži ispod mene, dok nisam pogledao bliže i shvatio da to nisam ja. Bio je to zgrčeni dječak koji nije disao", prisjetio se Bil iskustva koje opisuje kao kliničku smrt.

Zatim se, kako tvrdi, uzdigao među oblake, gdje su ga dočekale i zagrlile stotine baka. Taj susret mu je, kaže, donio osjećaj potpunog mira i ljubavi.

"Preda mnom se otvorio film moje budućnosti"

Potom su, prema Bilovim riječima, pred njim počeli da se nižu prizori iz decenija koje su tek dolazile. Vjerovao je da gleda sopstvenu budućnost.

"Panorama, poput televizijske emisije ili filma, otvorila se preda mnom hronološkim redom. Shvatio sam da gledam budućnost svog života na Zemlji. Mnogo toga što sam vidio, doduše, uopšte nije bilo dobro", ispričao je Mekdonald.

U jednoj od tih vizija, tvrdi Bil, vidio je svoju buduću suprugu Kerol kao djevojčicu, iako ju je upoznao tek šest godina kasnije.

"Istog trenutka sam znao da ću se oženiti njome", prisjeća se.

Bil tvrdi da je vidio i ubistvo američkog predsjednika Džona F. Kenedija, koje se dogodilo devet godina kasnije. Kako kaže, pokušavao je da upozori nastavnike u školi, ali mu nisu vjerovali.

"Govorio sam ljudima, a oni su mislili da sam lud. Gledao sam događaje koje sam kasnije zaista proživio. Vidio sam sebe kako se ženim, dobijam dvoje djece, pa čak i kako postajem instruktor ronjenja", ispričao je Bil, koji je, prema navodima iz njegove biografije, 1966. godine služio u helikopterskoj jedinici tokom Vijetnamskog rata.

"Tada sam shvatio zašto su se vizije prekinule"

Posljednja vizija, prema Bilovim riječima, prikazivala ga je kako u 58. godini posjećuje Babadžijevu pećinu u Indiji. Godinama se pitao zašto se prizori njegove budućnosti završavaju upravo tu.

Odgovor je, kako tvrdi, dobio 2004. godine, kada je nakon posjete toj pećini doživio srčani udar i pao u provaliju duboku oko devet metara.

"Dok sam se vraćao iz pećine, doživio sam srčani udar i napad. Izgubio sam ravnotežu i pao niz stijenu. Borio sam se za vazduh, a onda sam prestao da dišem. Ponovo je moje tijelo izletjelo iz fizičkog oblika. Tada sam shvatio da su se vizije prekinule jer sam u djetinjstvu zapravo gledao trenutak sopstvene smrti", objasnio je.

Prema njegovim riječima, pad je preživio bez teških povreda. Bil, koji ima 80 godina, danas radi kao sveštenik i pomaže ratnim veteranima, a svoja iskustva doživljava kao podsticaj da što bolje iskoristi vrijeme koje ima.

"Niko ne želi da vjeruje u ovo, ali moja priča je stvarna i služi kao inspiracija drugima da znaju da smrt nije kraj. Godinama sam mislio da prekid vizija znači kraj mog života, ali nije bio. Najvažnije je vrijeme koje mi je dato. Ne moram da znam šta slijedi, samo pratim put i koristim vrijeme na najbolji način", poručuje Bil, navodi ŽenaBlic.