Osoba može djelovati društveno, sposobno i nasmijano, a da istovremeno duboko sumnja u sopstvenu vrijednost. Nesigurnost se često ne otkriva onim što neko direktno govori o sebi, već malim svakodnevnim postupcima koji postaju gotovo automatski.

Naravno, nijedna od ovih navika sama po sebi nije dokaz niskog samopoštovanja. Ljudi se mogu ponašati slično zbog vaspitanja, stidljivosti, anksioznosti ili trenutnog stresa. Ipak, kada se više obrazaca stalno ponavlja, možda vrijedi obratiti pažnju na ono što se krije iza njih.

1. Izvinjavate se i kada ništa niste pogriješili

„Izvini što smetam“, „Izvini što pitam“ i „Izvini što ti oduzimam vrijeme“ mogu postati uobičajen početak gotovo svake rečenice.

Iza toga se nerijetko krije osjećaj da su vaše prisustvo i potrebe teret drugima. Ljubaznost podrazumijeva izvinjenje kada je ono opravdano, ali ne i stalno pravdanje sopstvenog postojanja.

2. Previše objašnjavate svoje odluke

Kratko „ne mogu“ pretvara se u dugo obrazloženje, a svaka odluka mora biti opravdana sa nekoliko razloga.

Osoba koja ne vjeruje dovoljno sopstvenom sudu može osjećati da njena riječ sama po sebi nije dovoljna. Zato pokušava unaprijed da spriječi osudu, ljutnju ili nerazumijevanje.

3. Umanjujete svaki kompliment

Kada vam neko kaže da dobro izgledate, odmah odgovarate da je to samo zbog osvjetljenja. Pohvalu za uspješno obavljen posao pripisujete sreći ili pomoći drugih.

Odbijanje komplimenta može izgledati kao skromnost, ali ponekad pokazuje da pozitivna slika koju drugi imaju o vama nije u skladu sa onim što sami vjerujete.

4. Puštate druge da donose sve odluke

Gdje ćete sjesti, šta ćete jesti i kako ćete provesti veče – sve prepuštate drugima uz rečenicu: „Meni je svejedno.“

Možda zaista nemate izraženu želju, ali ako to radite gotovo uvijek, moguće je da se plašite da će vaš izbor biti pogrešan ili da će nekoga razočarati.

5. Stalno tražite potvrdu

„Jesi li siguran da je dobro?“, „Nisi ljut na mene?“ i „Da li sam pravilno postupila?“ postaju pitanja koja se neprestano ponavljaju.

Tuđa podrška svima prija, ali ako bez nje ne možete vjerovati sopstvenoj procjeni, vaše raspoloženje počinje potpuno da zavisi od mišljenja drugih.

6. Šalite se na sopstveni račun prije svih ostalih

Samoironija može biti znak zdravog humora. Međutim, ako stalno prvi kritikujete svoj izgled, sposobnosti ili inteligenciju, možda pokušavate da preduhitrite tuđu kritiku.

Logika je bolna, ali jednostavna: ako sami sebe ponizite prvi, manje će boljeti ukoliko to učini neko drugi.

7. Govorom tijela pokušavate da budete neprimjetni

Pogled usmjeren ka podu, povijena ramena, izbjegavanje kontakta očima i zauzimanje što manje prostora mogu odavati nelagodu.

Takvo držanje ne mora automatski ukazivati na nesigurnost, ali može pokazati da osoba ne želi da privuče pažnju ili da se osjeća kao da nema pravo da bude u centru prostora.

8. Teško postavljate granice

Prihvatate dodatne obaveze, ostajete duže na poslu i pomažete čak i kada ste iscrpljeni. Okolina vas smatra izuzetno požrtvovanom osobom, dok vi potajno osjećate umor i nezadovoljstvo.

Iza potrebe da svima udovoljite može se skrivati strah da ćete izgubiti ljubav, prihvatanje ili poštovanje čim kažete „ne“.

9. Povlačite se pred dobrom prilikom

Ne prijavljujete se za posao koji želite, ne iznosite ideju na sastanku ili odustajete prije nego što ste pokušali. Drugima govorite da niste zainteresovani, iako u sebi očekujete neuspjeh.

Izbjegavanje tada postaje zaštita: ako ne pokušate, ne možete biti odbijeni. Međutim, svaki propušteni pokušaj dodatno učvršćuje uvjerenje da niste dovoljno sposobni.

Ovi obrasci ne moraju ostati trajni

Samopouzdanje se ne gradi ubjeđivanjem sebe da ste savršeni, već prihvatanjem da možete pogriješiti, biti odbijeni ili nekome ne udovoljiti, a ipak ostati vrijedni poštovanja.

Početak može biti mali: prihvatite kompliment jednostavnim „hvala“, iznesite svoje mišljenje bez dugog opravdavanja ili odbijte jednu obavezu za koju nemate vremena.

Ako su osjećaj bezvrijednosti, povlačenje ili samokritika dugotrajni i ozbiljno utiču na odnose i svakodnevni život, razgovor sa psihologom može pomoći da se pronađe njihov dublji uzrok.

Ovi obrasci nisu karakterna mana, već navike koje je moguće prepoznati i mijenjati, piše Ona.rs.