Međutim, prava unutrašnja sigurnost ne ogleda se u spoljašnjem utisku, već u tome koliko vjerujete sopstvenoj procjeni, znate svoje granice i možete da djelujete bez prethodne garancije da će sve ispasti savršeno.

Poznata psihološkinja Julija Morozova detaljno je objasnila kojih 7 svakodnevnih navika nesvjesno otkrivaju nesigurnu ženu i kako te sitne greške postepeno narušavaju samopouzdanje.

Stalno izvinjavanje

Prva navika koja nepogrešivo odaje nesigurnost jeste stalno izvinjavanje i unaprijed sumnjanje u sopstvene riječi. Sintagme poput „Oprostite što smetam“, „Možda griješim“ ili „Nisam ja stručnjak za ovo“ često nisu samo izraz lijepog vaspitanja, već duboki osjećaj da zauzimate tuđe vrijeme i da nemate pravo da insistirate na svom stavu.

Stid od uspjeha

Druga velika zamka jeste stid od sopstvenih uspjeha i pripisivanje dobrih rezultata samo srećnim okolnostima ili timskom radu. Još 1978. godine psihološkinje Polin Klens i Sjuzana Ajms opisale su ovaj fenomen kod uspješnih žena, gdje se svaka greška pamti godinama, dok se lični uspjeh brzo opravdava rečenicom da se jednostavno sve dobro poklopilo.

Mnoge žene kojima je psihologija u fokusu prepoznaju ovaj obrazac u kom sopstveni rad ostaje nevidljiv. Stalno umanjivanje ličnih zasluga i nepotrebno izvinjavanje pred drugima brzi su putevi ka gubitku unutrašnjeg samopouzdanja.

Poređenje sa drugima

Treća navika odnosi se na neprekidno poređenje sopstvenog života sa tuđim. Uvijek je lako upasti u zamku jer kod drugih vidite samo montiranu sliku uspješnog posla, usrećene porodice i savršenih putovanja, dok o svom životu znate sve skrivene sumnje, svađe i neuspjele pokušaje.

Čekanje umjesto djelovanja

Četvrta navika je vječno čekanje umjesto djelovanja, gdje žena godinama uči, upisuje nove kurseve i skuplja sertifikate, postavši vječiti student koji nikada ne šalje biografiju niti traži povišicu jer osjeća da još nije dovoljno spremna.

Zanemarivanje sopstvenih želja

Peta navika nesigurnih žena jeste izražena nemarnost prema sopstvenim potrebama dok su istovremeno izuzetno posvećene drugima. Žena može nepogrešivo znati šta treba njenom djetetu, mužu ili majci, ali kada je neko pita šta ona želi, nastaje potpuni muk.

Biti od pomoći svima je plemenita uloga, ali ako sopstvene želje doživljavate kao egoizam, ubrzo zaboravite šta vas zaista ispunjava.

Izbjegavanje konflikta

Šesta navika jeste održavanje lažne harmonije izbjegavanjem svakog konflikta. U psihologiji se ovaj fenomen naziva potiskivanje sopstvenog glasa, gdje izbjegavate rasprave i pristajete na sve kako ne biste pokvarili odnose. Vremenom se talože nezadovoljstvo i bijes jer shvatate da u tim odnosima ima mjesta za sve osim za vaše mišljenje.

Kada su u pitanju porodica i ljubav, pretvaranje i skrivanje emocija dugoročno uništavaju bliskost. Čuvanje lažnog mira po cijenu potiskivanja sopstvenih potreba vodi ka brzom pregorijevanju i gubljenju ličnog identiteta.

Stalno razmišljate kako izgledate spolja

Sedma navika jeste neprekidno razmišljanje o tome kako izgledate u očima posmatrača. Nakon svakog razgovora nesigurna žena satima analizira da li je rekla nešto pogrešno ili ispala glupa, dopuštajući da tuđa reakcija u potpunosti diktira njeno raspoloženje.

Poznati primjer junakinje iz komedije, koja pred ogledalom ponavlja da je najšarmantnija, u stvarnom životu rijetko daje trajne rezultate. Psiholog Julija Morozova objašnjava da se mozak uči na činjenicama, a ne na praznim riječima. Važno je početi sa primjenjivanjem malih koraka, primijetiti ono što je dobro urađeno, prestati sa izvinjavanjem bez krivice i potražiti iskrenu povratnu informaciju od prijatelja od povjerenja.

Na taj način čuvamo mentalno zdravlje i učimo kako da se oslonimo na sebe. Prave promjene ne dolaze od izgovaranja fraza pred ogledalom već od svjesnog prihvatanja sopstvenih uspjeha i učenja iz sopstvenih grešaka.

(Žena)