Izgled jajeta, boja ljuske i žumanca ne dokazuju da su jaja domaća, pa kupac treba da traži podatke o proizvođaču, porijeklu i načinu uzgoja. Na jajetu je najvažniji proizvođački kod: prvi broj otkriva način uzgoja i oznaku porijekla.

Kod neupakovanih jaja informacije moraju da budu dostupne na mjestu prodaje, a prodavac treba da objasni klasu, težinsku grupu i rok trajanja. Riječ „domaće“ ne znači automatski organsko, slobodni uzgoj ili bolji kvalitet.

Međutim, izgled jajeta sam po sebi nije dokaz porijekla, pa ni boja ljuske, veličina ili boja žumanca ne mogu pouzdano da potvrde da su jaja zaista iz domaćeg uzgoja.

Mnogo je važnije obratiti pažnju na podatke koje prodavac mora da obezbijedi kupcu i na oznake koje omogućavaju da se utvrdi porijeklo i način uzgoja.

Nemojte vjerovati samo priči prodavca

Prva stvar koju kupac može da uradi jeste da pita ko je proizvođač i odakle jaja dolaze, umjesto da se osloni samo na rečenicu „moja su, od mojih kokošaka“. Propisi za jaja namijenjena neposrednoj prodaji predviđaju da kupcu budu dostupni određeni podaci, uključujući klasu, težinsku grupu, rok trajanja, način uzgoja koka i objašnjenje proizvodnog koda koji se nalazi na jajetu. Zato ozbiljan prodavac ne bi trebalo da ima problem da objasni šta zapravo prodaje.

Još jedna važna stvar je da riječ „domaće“ ne znači automatski organsko, slobodni uzgoj ili bolji kvalitet. To su različite stvari koje ne treba miješati, pa jaje može biti proizvedeno u Srbiji, a da kokoške budu držane na različite načine. Ako kupac želi da zna kako su kokoške uzgajane, odgovor se traži u oznaci načina uzgoja, a ne u tome da li jaje izgleda „seoski“.

Pogledajte šta piše na jajetu

Najkorisniji trag nalazi se upravo na samom jajetu. Kod jaja A klase proizvođački kod sastoji se od broja koji označava način uzgoja, oznake države porijekla i broja objekta u kojem se uzgajaju koke nosilje. Za Srbiju je oznaka države RS, dok prvi broj pokazuje način uzgoja.

Tako, na primjer, 0 znači organski uzgoj, 1 slobodni uzgoj, 2 podni uzgoj, a 3 kavezni, odnosno baterijski uzgoj.

To znači da vam prvi broj može odmah reći nešto veoma konkretno o uslovima u kojima su kokoške držane, dok oznaka RS govori da je država porijekla Srbija. Nije, dakle, dovoljno da prodavac kaže „domaće“: postoji i konkretna oznaka koja daje mnogo više informacija.

Šta ako su jaja neupakovana?

Kod jaja koja se prodaju neupakovana, propis predviđa da informacije budu dostupne na mjestu gdje su jaja izložena za prodaju, uključujući način uzgoja i objašnjenje proizvođačkog koda. Ovo je posebno važno na pijaci, gdje kupac možda neće dobiti klasičnu kartonsku kutiju sa svim podacima kao u prodavnici. Zato slobodno pitajte prodavca da pokaže ili objasni podatke koji se odnose na jaja.

Ako jaja nemaju nikakvu oznaku, a prodavac samo usmeno tvrdi da su „domaća“, kupac nema isti nivo informacija kao kada postoji propisana oznaka i podaci o proizvodu. Naravno, to ne znači automatski da su takva jaja lažna, ali znači da samo na osnovu izgleda i priče ne možete pouzdano da utvrdite porijeklo.

Boja žumanca nije dokaz

Jedna od najčešćih zabluda jeste da tamno narandžasto žumance znači da je jaje sigurno „pravo domaće“. Nije baš tako. Izgled žumanca može da zavisi od ishrane kokošaka, pa njegova boja sama po sebi nije pouzdan način da se utvrdi porijeklo jajeta. Isto važi i za boju ljuske: bijela ili braon ljuska ne govore da li je jaje domaće, organsko ili iz nekog određenog načina uzgoja.

Zato ni trikovi poput „razbij jedno pa ćemo po boji odmah znati“ nisu prava provjera porijekla. Potrošač može da procijeni svježinu, izgled i kvalitet jajeta, ali ne može golim okom da potvrdi priču da je jaje proizvedeno baš na gazdinstvu koje prodavac navodi. Za to služe oznake, podaci o proizvođaču i sistem sljedljivosti koji prati proizvodnju i promet jaja.

Šta zapravo plaćate?

Kada za „domaća jaja“ platite više, zapravo ne treba da plaćate samo priču i lijepu ambalažu ili korpu na pijaci. Potrošač treba da zna odakle proizvod dolazi, kako su koke uzgajane i koji je rok trajanja, a upravo su to informacije koje propisi predviđaju za jaja u prometu. Ako je prodavac spreman da objasni porijeklo i pokaže potrebne podatke, kupac ima mnogo bolju osnovu za odluku.

I još nešto važno: oznaka „Srpski kvalitet“ nije oznaka koja se automatski odnosi na sva domaća jaja. Ministarstvo poljoprivrede navodi da se tom nacionalnom oznakom mogu označavati određene kategorije poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji ispunjavaju posebno propisane uslove, a sama činjenica da je nešto proizvedeno u Srbiji ne znači da nosi tu oznaku.

Na kraju, pravilo za pijacu je zapravo veoma jednostavno: ne birajte jaja samo po tome kako izgledaju i ne plaćajte veću cijenu samo zato što je prodavac rekao „domaća“. Pogledajte oznaku, pitajte za porijeklo, provjerite način uzgoja i tražite informacije na koje imate pravo jer jaje može da izgleda potpuno isto kao ono iz seoskog kokošinjca, ali tek podaci o njegovom porijeklu mogu da pokažu šta se zaista nalazi pred vama, piše Kurir.