Čovjek iz Teslića, 54 godine star, otežano disanje, opšta slabost, tegobe koje bi svako od nas prećutao još mjesec dana. Umjesto toga, otišao je u dobojsku bolnicu na pregled, a CT snimak pluća bio je katastrofalan. Dr Željana Panić i dr Neđo Mitrović odlučili su da Teslićanina pošalju u UKC RS.
Kad je snimak stigao u Banjaluku, na sto dr Simetića, dogodilo se nešto što se u medicini rijetko prizna naglas. Hirurga koji je 17 godina proveo u operacionoj sali i koji o svom poslu govori više kao o načinu života, a ne zanimanju, iznenadio je tumor.
"U sali sam 17 godina. Hirurgija je moj život, to je nešto što sam odlučio da postanem, što me je jednostavno zanimalo", kaže Simetić za Aloonline.
Ta rečenica postaje ključ za sve što slijedi. Nema patetike u njegovom glasu niti sujete. Samo suv, gotovo zapanjen ton čovjeka koji je mislio da je vidio sve.
"Kada sam prvi put pogledao CT pacijenta, rekao sam: pošaljite. Ja to nikad u životu nisam vidio", ispričao je za Aloonline Simetić.
Priznanje hirurga: "Slao sam snimke u Španiju i Sremsku Kamenicu, u medicini nema mjesta za sujetu"
Poslao je snimak Diegu, gostujućem hirurgu iz Španije. Ni on nije mogao da vjeruje. Poslao je i kolegi u Sremsku Kamenicu. Ne zato što je sumnjao u sebe, nego zato što, kako kaže, "u medicini je sujeta nešto jako loše".
To je rečenica koju ponavlja kao da je to najvažnije što je naučio za 17 godina karijere. Važnije, čini nam se, i od samog medicinskog znanja.
"Ne volim sujetne ljekare koji misle da su najpametniji. A ima ih, nažalost, koji misle da sve znaju. Onda tu nastaju problemi", iskren je on.
Patološki fenomen i dijagnoza koja je zbunila struku: Zašto je iglena biopsija dva puta pokazala samo "masno tkivo"?
Prije nego što je iko ušao u salu, trebalo je znati šta se uopšte vadi. Iglena biopsija. Patolog kaže masno tkivo. Otvorena biopsija i novi uzorak. Patolog opet kaže "masno tkivo".
Nalaz je potpisivala profesorica Ljiljana Latinović, patolog za kojeg Simetić kaže da nema premca kad je riječ o plućima.
"Mi znamo probleme naše patologije. Međutim, profesorica Latinović je nevjerovatan patolog", ističe on.
Dva puta ista dijagnoza, a masa koja je gušila čovjeka nije ličila ni na šta obično. Odluka je pala na terenu: čovjeka se moralo operisati, jer bi bez toga sigurno umro.
Pacijent je u tom trenutku disao uz kiseonik, sa saturacijom od 85/86 odsto, cifrom koja bi svakog ljekara natjerala da žuri, a Kliniku je natjerala da uspori.
Deset dana priprema i odluka "sve ili ništa"
Deset dana priprema. Kardiolozi, kardiohirurzi, pulmolozi, anesteziolozi, konzilijum za konzilijumom.
"Prezentovali smo pacijentu rizike i upoznali ga o mogućim posljedicama. On je bio svjestan kakva je situacija i šta ga očekuje", ispričao je Simetić.
Noć uoči istorijskog zahvata i odluka za Clamshell inciziju
Uoči operacije, kaže Simetić, gotovo da nije ni spavao.
"Čitavu noć sam zamišljao kako će to ići. Razmišljao sam o pristupu, o tehnici. To je trema koju hirurzi jednostavno imaju. Sve zavisi kakvu operaciju rade. Ali se ova operacija, mislim, radi jednom u životu."
Osvanuo je ponedjeljak, 14. septembar, i intervencija je počela: tzv. Clamshell incizija, rez koji otvara obje grudne duplje odjednom, pristup i srcu i plućima istovremeno i borba za pacijenta je počela.
Cijeli zahvat, računajući i pripremu pacijenta na stolu, trajao je tri i po sata. Najveći rizik nije bio sam tumor, nego ono što se ne vidi iza njega i šta se može desiti. Strahovalo se od srčanog zastoja, masivnog krvarenja, ali od mogućnosti da se pluća možda nikad neće razduvati.
Masa je izvađena, a na kraju vaganje: šest kilograma i 245 grama. Ova masa izvađena je iz dijela ljudskog tijela koji, za razliku od trbuha, ne može da se rasteže. Kost je kost, ne rasteže se kao koža.
"U Evropi je, koliko sam mogao naći u literaturi, opisano tek nekoliko sličnih slučajeva, oko 5-6 kilograma. Naš je težio 6,25 kilograma", ponosan je Simetić.
Simetić je, kaže, vadio karcinome pluća veličine deset, 15 centimetara, ali to je sve zajedno sa plućnim krilom bilo do kilograma težine.
"Izvaditi masu od 6 kg iz grudnog koša, to je stvarno nešto impozantno", ističe on dodajući da uz znanje i tehniku, u ovakvim slučajevima mora postojati i nešto teže mjerljivo.
"Pored svog znanja, pored svega onoga što ste uradili, trebate imati i hrabrost."
Medicinski tim i poruka sa UKC RS: Kad hirurg spusti instrumente, pobjednik može biti samo cijela ekipa
Ono što Simetić najviše naglašava nije njegova sigurna hirurška ruka, nego sto oko kojeg je tog dana stajalo sedam specijalista grudne hirurgije: četvorica direktno za operacionim stolom, dva anesteziologa, kardiohirurg Novica Kalinić, kolega iz Meksika na edukaciji koji, po Simetićevim riječima, nije mogao da vjeruje šta gleda, tri instrumentarke i medicinske sestre koje su preuzele borbu čim je hirurg spustio instrumente.
"Ne mogu ja sam da budem pobjednik u svemu tome. Nema tu moj pacijent, tvoj pacijent, to su naši pacijenti", kaže on.
U toj rečenici stane cijela filozofija Klinike za torakalnu hirurgiju - veličina zahvata ne mjeri veličinu i uspjeh hirurga, nego uspjeg tima koji stoji iza njega.
Dan poslije operacije, kontrolni snimak pokazuje da su se pluća u cijelosti raširila. Za rani postoperativni tok, kaže Simetić, rezultat je odličan.
Priznaje Simetić, ovakav slučaj vjerovatno više neće vidjeti u karijeri.
Za sada, sve oči klinike uprte su u sobu gdje čovjek iz Teslića diše bez borbe protiv sopstvenog tijela. Lakši dio liječenja, kaže Simetić, tek počinje. A on, čovjek koji je noć uoči najveće operacije svog života proveo budan, zvuči kao neko ko zna da će, ovaj put barem, mirno spavati.
Komentari (0)