On je, za života, bio poznat po tome što je bio iscjelitelj i iz ljudi istjerivao zle duhove, između ostalih i iz kćerke rimskog cara Gordijana. Godinama kasnije, car Decije, progonitelj hrišćana, Trifuna je mučio i pogubio kada je svetac imao samo 18 godina, jer Trifun nije želio da se odrekne Hrista.

Sveti Trifun, koji je još od mladosti bio posvećen Bogu, pošto je mnoge ljude približio Hristu i bezbrojne bolesnike iscijelio, ovjenčan je neprolaznim vijencem od Oca, Sina i Svetoga Duha, jednog u Trojici Boga.

Postoje narodni običaji i verovanja da je Sveti Trifun praznik mnogih esnafa.

Prije svega, vinogradari ga obilježavaju kao svog zaštitnika i oni se u mnogim krajevima okupljaju na orezivanju loze.

Osim toga, Sveti Trifun se smatra i zaštitnikom usijeva i iskrene hrišćanske ljubavi.

Muzejski savjetnik iz Etnografskog muzeja Saša Srećković ukazao je da je, budući da se Sveti Trifun smatra zaštitnikom vinograda, običaj da se tada oreže bar jedan čokot vinove loze, koji se potom prelije vinom, uz želju za rodnom i uspešnom godinom, a zbog toga je u narodu, naročito u Timočkoj krajini, poznat i kao "Orezač" ili "Zarezoj", navedeno je u saopštenju Etnografskog muzeja.

U negotinskom kraju trudnice su simbolično orezivale lozu, verujući da će, po principu "slično proizvodi slično", vinograd bolje roditi.

U pojedinim dijelovima zemlje ovaj dan ima i dodatna značenja, pa je tako u šumadijskim selima Trifundan zavjetni dan, jer se vjerovalo da svetac štiti selo od grada, poplava, insekata i drugih štetočina.

U nekim mestima Sveti Trifun je i krsna slava i tada domaćin slave, poznat kao "podrumar", priprema i podiže slavski kolač, a ta čast se svake godine prenosi na drugog domaćina.

Kako je naveo Srećković, za one koji Svetog Trifuna proslavljaju kao krsnu slavu, slavska trpeza ima poseban značaj i njenu osnovu čine vinogradska pogača, žito i vino.

Ukoliko dan nije postan, priprema se i vinogradski gulaš, kao i piletina ili ćuretina u vinskom sosu, a ako je post, preporučuje se riba poput rečnog raka ili škarpine pripremljene u vinu.

Kada je riječ o narodnim verovanjima, Srećković navodi da ona vezuju Svetog Trifuna i za vremensku prognozu - ako je na Trifundan vedro i sunčano, vjeruje se da će godina biti sušna i slabijeg roda, s druge strane, kiša ili mraz na taj dan nagovještavaju dobar prinos usijeva i voća.

Za dan Svetog Trifuna se vezuje i vjerovanje da se polako budi priroda i da proljeće dolazi upravo od ovog praznika.

Međutim, isti dan mnogi ljudi kako u svijetu, tako i kod nas obijležavaju Dan zaljubljenih.

Osim praznika Svetog Trifuna i Dana zaljubljenih, istog datuma Katolička crkva obilježava Svetog Valentina, koji je ranohrišćanski svetitelj takođe iz trećeg vijeka. On je živio na jugu Italije, bio je episkop i mučenički je postradao.

Oba sveca obiležava i pravoslavna i katolička crkva samo ne isti dan, katolička crkva proslavlja Svetog Trifuna, ali 10. novembra. Sa druge strane, pravoslavna crkva Svetog Valentina se sjeća 12. avgusta.

Sveti Valentin je postao pokrovitelj zaljubljenih u 14. vijeku i to prvo u Engleskoj i Francuskoj.

Postoje mišljenja da je dan ovog svetitelja zapravo zamijenio kult boginje Junone, koja je slavljena istog dana i bila u starom Rimu zaštitnica porodice i braka, zbog čega se tada ženama poklanjalo cvijeće.