Ljubo Ninković za AloonIine: Raspisivanje referenduma za opoziv Stanivukovića bilo bi "političko samoubistvo"

Banjaluka se nalazi u dubokoj finansijskoj i pravnoj krizi, a ukupni dugovi grada premašili su cifru od 70 miliona KM, upozorio je Ninković.

Prema najavama Draška Stanivukovića gotovo je sigurno da će biti kandidat za jednu od dvije funkcije na predstojećim izborima. Ukoliko pobijedi, u kakvom će stanju ostaviti Banjaluku? 

Ninković:  Ako bi se desilo da dobije podršku naroda, mi bismo imali vanredne izbore u Banjaluci što bi vjerojatno pokazalo u kakvom je stanju Grad. Tvrdim da je u ovom trenutku Banjaluka dužna više od 70 miliona maraka. Pričamo o periodu njegovog mandata i od trenutka kada je Igor Radojičić ostavio nekih 20 miliona KM suficita. Ovo ne pričam ja na bazi nekih svojih pretpostavki ili ne daj Boža želje da je tako, nego je to vidljivo iz izvještaja, konsolidovan izveštaj o izvršenju budžeta do 2024. godine i mi čekamo sad da dobijemo izvještaje o izvršenju budžeta za 2025. da zaista konstatujemo da je to zaista 70 miliona.

Pominjete velika dugovanja. Koliko je Grad likvidan?

Ninković: Imate situaciju da direktor "Čistoće" javno kaže da im Grad duguje četiri miliona KM za javnu higijenu. Radnici prijete štrajkom jer su plate male, a cijena usluge niska. Postavlja se pitanje: ako je grad likvidan, zašto se ne plaćaju obaveze za higijenu grada? Ja kao predsjednik Skupštine neću da nosim tu odgovornost, jer mi svake godine izglasamo budžet i obezbijedimo novac, ali Gradonačelnik ga ne plaća izvođačima.

Slično je i sa "Autoprevozom" kojem kažu da se duguju milioni, pa se onda od nas traže novi krediti za projekte bez jasno definisanih predračuna, samo da bi se tim novcem krpile rupe i plaćali stari dugovi istim izvođačima. Skupština nikad nije rekla nemojte da radimo bilo koji projekat. Dajte da vidimo predmjere radova, predračune, kako ste provodili javnu nabavku, koliko će to zaista sve da košta i radićemo.

Ovo je samo nekoliko primjera da se shvati koliko je zaista Grad u ozbiljnom problemu.

Više puta se rekli, a i sada kažete, da je Stanivuković "unazadio" Banjaluku. Vi ste ga, sa skupštinskom većinom, bojkotovali neizglasavanjem prijedloga. Zašto niste pokrenuli njegov opoziv? 

Ninković: Bilo je pokušaja i želje, ali smo procijenili da u 2022. ili 2023. godini narod još uvijek nije bio potpuno svjestan da Gradonačelnik troši njihov novac suprotno od obećanog. On je obećao toteme sa računima, potpunu transparentnost i sistematizaciju, a dobili smo suprotno. Ali, vidjeli smo da bi to moglo da bude u političkom smislu možda i gore za nas. Uvidjeli smo da vrijeme koje smo dali građanima nije bilo dovoljno kako bismo ih uvjerili da to što ovaj čovjek radi nije u službi prosperiteta građana, ali ni Grada nego samo trećinskog okupljanja njih i njihovih saradnika. Sad je vidljivo da imovinom kojom oni raspolažu ili njihovi najbliži saradnici je nešto što ne odražava zvanična primanja koje imaju. Da smo tada išli u opoziv, to bi za nas bilo "političko samoubistvo", jer ljudima je trebalo vremena da vide šta se krije iza "krinke" - sticanje imovinske koristi za njega i njegove saradnike. Danas je situacija drugačija. Obilazim sela poput Bronzanog Majdana, Meline i Kmećana i vidim ljude koji su ogorčeni. Kažu doslovno: "Omađijani smo bili njegovim obećanjima". Mislim da je sad vrijeme kada treba razmišljati o opozivu i onaj ko me bude htio razumjeti može - ne samo u tehničkom smislu nego i u političkom. Ovo bi zaista bio ozbiljan trenutak za opoziv za Gradonačelnika.  

Možete li da nam objasnite kako je moguće da odbornici skupštinske većine ekspresno usvoje izmjene regulacionih planova nakon što su ih mjesecima odbijali kao nelegalne?

Ninković: Nisu svi. Uusvojeni su oni za koje je izvršena dopuna dokumentacije. Zato što smo tražili da na Komisiji, kojom presjedava i Dragan Lukač, šef Kluba odbornika SNSD-a, dođu svi koji mogu dati objašnjenja šta se to zaiste dešava, da vidimo, dajte primjedbe građana i slično.

Zašto to nije ranije urađeno, nisu usvojeni novi Regulacioni planovi?

Ninković: Mi kao zakonodavni organ tražimo od Gradonačelnika dokumenta, on neće da ih dostavi. Tražimo da izabere načelnike odjeljenja, on neće to da uradi. To je znak samovolje i rušenje sistema iznutra. Bojim se da ovaj njegov projekat nije samo projekat iz njegove glave, nego sad kad vidimo zašto on hoće da se sa kandiduje i da tu od ranije postoji projekat koji se zove Stanivuković. Nadam se da narod to neće podržati i da će na vrijeme prepoznati da će na kraju urušiti Republiku Srpsku kao što je to uradio sa Banjalukom. I ovo odgovorno tvrdim, bez obzira na sve ovo što se priča. Nije on mlad i neiskusan pa da mu treba vremena.

Ovo je njegov drugi mandat. Više nema priliku da govori, e, znate, to su oni prije mene našto radili, pa ja sad ne mogu. Ovo je već šesta godina da je izvršna vlast. Morate pokazati određenu odgovornost za sve to. Pa ovakav način u kojem nam se parking nalazi je zato što je gradonačelnik htio da poveća cijenu i mi rekli nećemo da povećamo cijenu. A onda on sam napiše taj akt , objavi u nekim službenim glasnicima za koje nema pravo i sad imamo ovakvu situaciju.

Zamislite da vam se to desi u Republici Srpskoj i da Narodna skupština više nema nikakvu nadležnost da zaštiti svoje institucije.

Pominjete parking. Objasnite kako se naplaćivao prije nego što je njegovo naplaćivanje proglašeno neustavnim. Kako je do tada bilo zakonito? 

Ninković: Niko nije pokrenuo ocjenu zakonitosti i ustavnosti. Mi imamo problem što je Gradonačelnik mimo zakona htio da poveća, odnosno kada je uzurpirajući naše nadležnosti samoinicijativno donio Pravilnik o poskupljenju koji je Ustavni sud očekivano proglasio neustavnim. Mi smo pokrenuli ocjenu ustavnosti, odnosno zakonitosti.

To je samo jedan primjer. Imamo niz objekata, poput fiskulturne sale na Laušu, karting staze ili Kuće Milanovića, za koje Skupština nikada nije dala saglasnost o raspolaganju, odnosno upravljanju. Mi danas ne znamo ko tom imovinom upravlja, ko naplaćuje termine i gdje taj novac ide. Umjesto da Kućom Milanovića upravlja Banski dvor, a salom na Laušu Sportski centar "Borik", njima rukovode neimenovani pojedinci koje je postavio Gradonačelnik.

Plašim se da bi se ovaj banjalučki haos mogao prenijeti na nivo Republike Srpske. Stanivuković jednostavno nema političku težinu niti ozbiljnost da se nosi sa globalnim izazovima i sačuva ono što je 30.000 ljudi krvlju stvaralo. Taj eksperiment bi nas doveo do potpunog institucionalnog kolapsa.

Hoće li u slučaju pobjede Stanivukovića, Srpska završiti kao i Banjaluka?

Ninković: S obzirom na količinu novca u smislu budžeta između Banjaluke i Republike Srpske jasno mi je zašto se kandiduje. Vidjevši iz iskustva njegove motive neće biti ništa bolje nego što je  Banjaluci. A opet vam govorim građani su sad već svjesni, sve je veći broj ljudi koji shvatuju da su prevereni u tom smislu i ne znam uopšte da mi neko može reći da funkcioniče bilo koji sistem u Banjaluci.

Uzmite za primjer GU BL koja ima više od 1.200 zaposlenih. Kad smo Draško Stanivuković i ja prvi put bili odbornici bilo je negdje oko 750 radnika. Tada je Igor Radojičić bio Gradonačelnik. I tada je kritikovao broj radnika i govorio da to nije u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi da to treba recipročno da se smanji da to radi Igor Radojičić zato što je to stranačka mašinerija. Dolazi do povećanja opet javne potrošnje, da taj novac neće biti upotrebljen na ono što su izglasali odbornici. Sutra će to biti primjer sa Narodnom skupštinom. Znači mi imamo potpuno srušen sistem vrijednosti u Banjaluci.

Ako prenesemo tu sliku iz Banjaluke na Republiku potpuno sam siguran će to mnogo brže devastirati Republiku Srpsku nego što se to dešava u Banjaluci.

Draška Stanivukovića često optužuju za simbiozu sa liderom SNSD-a Miloradom Dodikom. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

Ninković: Da nije bilo Vlade Republike Srpske i Milorada Dodika, ja ne znam koji projekat bi u gradu bi izgrađen. Spomenuli smo kuću Milanovića koja je koštala 5 miliona KM s tim da je  4,5 miliona dala Vlada RS. Taj projekat je završen. Samo što nama na Skupštini nije došlo da kažemoko će upravljati sa tim objektom. Bilo bi normalno da to bude Banski dvor, a ne neki tamo ne znam čiko kojeg je postavio Draško. Pokušava da napravi paralelni kulturni centar koji bi trebao da bježi od Banskog dvora, zato što on u svojoj glavi ima potrebu da zanemari sve što je bilo prije njega i da bude ban, a da se ban Milosavljević potpuno zaboravi. Želi da od te kuće Milanovića napravi neki novi kulturni centar, a kažem vam pare za to je dala Vlada RS, odnosno Milorad Dodik.

Most u Česmi, sa svim pristupnim putevima ne bi ni postojao da nije novac dala Vlada RS i Milorad Dodik koji su dali novac i za Centralno spomen-obilježje poginulim borcima VRS (oko tri miliona) i tri kružna toka u Banjaluci (oko 7,5 miliona KM). Bila su obezbijeđena sredstva i za pet vrtića, ali Grad nije dostavio dokumentaciju jer Stanivuković nije želio da to bude priča Milorada Dodika.

Ako kažu da je to simbioza, ja je prihvatam, jer Grad zahvaljujući tim sredstvima ima 20, 25 miliona investicija u godini i po. Krivo mi je samo što Gradonačelnik na taj iznos nije uložio još toliko sopstvenih sredstava pa bismo imali ljepšti grad.

Kako nakon neprijatnih situacija u Gradskoj upravi kojoj svjedoče građani Banjaluke planirate vratiti dignitet Skupštine Grada?

Ninković: Nemoguće je u ovakvim uslovima vratiti dignitet Skupštini jer gradonačelnik pokazuje nevjerovatnu dozu bahatosti i odsustvo odgovornosti, ignorišući naše zaključke i najosnovnija odbornička pitanja. Ali, moram biti iskren, mi danas u Banjaluci ispaštamo zbog onoga što je uradio Igor Radojičić. Krivo mi je i ljutim se na njega, govorim kao političar ne kao čovjek, jer za sve ono što je kao predsjednik Narodne skupštine radio kroz izmjene i dopune Zakona o lokalnoj samouprave kako bi načelnike i gradonačelnike napravio "malim bogovima". Danas u Banjaluci reflektujemo to što je on radio te 2016. pripremajući sebe kao kandidata za gradonačelnika. Radojičić je omogućio da gradonačelnik samostalno daje saglasnost na statute i kontroliše javna preduzeća, čime je Skupština, iako osnivač, potpuno razvlašćena i isključena iz kontrole procesa.

Onda je došlo od izmjena nekoliko zakona koji su definisali javna preduzeća i javne ustanove na nivou grada i mi danas imamo situaciju da svi ti načelnici opština i gradonačelnici, pa evo danas i Draško Stanivuković, daju saglasnost na izmjene Statuta određene javne ustanove ili javnog preduzeća, a Skupština grada osnivač. To je uradio Igor Radojičić.

Kako ćete nastaviti sa radom? Postoji li mogućnost da sve profunkcioniše?

Ninković: Pokušavao sam to nekoliko puta. Čak i na svojim strančkim organima predlagao da dođe do izmjena istih ovih zakona i da se vrati na početno stanje. Problem su oni ljudi koji danas vrše vlast načelnika i gradonačelnika koje neće da se toga odreknu. Vjerovatno misle zašto bi ostali bez prava, zbog ota što smo u Banjaluci izgubili izbore? To je njihovo razmišljanje. Sa ovim javašlukom u Banjaluci ne mogu da se izborim. Onda sam mislio da će tužilaštvo da radi ozbiljnije svoj posao. Bez obzira kako ovo grubo zvuči, ali nemoguće da nijedna krivična prijava nema nijednog elementa krivičnog djela.

Čak ni za posljednju za koju imamo i negativan revizorski izveštaj Glavne službe za reviziju gdje imamo negativan nalaz budžetske inspekcije koja je ustanovila da je Gradonačelnik izvršio više od 117 nezakonitih realokacija, da je trošio novac mimo budžeta, da je sve ono što je predviđeno budžetom prešlo onih 10.000 KM koliko je krivičnim zakonikom predviđeno da je već krivično djelo. Naravno da imamo nesprovođenje istrage jer "nema elemenata krivičnog djela".

Volio bih da je tužilaštvo svemu ovome pristupilo ozbiljnije. Ovo nije samo moj grad.

U susret izborima, aktuelna je kandidatura Branka Blanuše, čovjeka koji uživa poštovanje i vlasti i opozicije. S obzirom na to da je SDS Vaša matična partija, kako gledate na današnji SDS – da li je to stranka kakvu ste priželjkivali ili ona iz koje ste otišli?

Ninković: Interesantno je da sam ja gospodina Blanušu dočekao u SDS-u, jer on nije izvorni SDS-ovac. Tada mi se činilo, s obzirom na njegovo akademsko obrazovanje, da je on čovjek koji zaista može doprinijeti Banjaluci i Republici Srpskoj, ali sam ubrzo shvatio da su sva ona obećanja u kojima sam i sam učestvovao pala u vodu. Postalo je jasno da je u pitanju bila gola borba za vlast, naravno ne svih ljudi, a ne iskrena želja za promjenama zbog čega danas smatram da su moje tadašnje nade bile naivne.

Masovni odlazak ljudi iz stranke pokazao je da u tom sistemu više nema prostora za realizaciju obećanja datih građanima, što je na kraju dovelo do toga da SDS u Banjaluci padne ispod cenzusa. Da li Branko Blanuša može vratiti poljuljano povjerenje birača, zaista ne znam, jer ga poznajem kao profesora i dekana, ali nismo imali užu političku saradnju. Suština je da politiku i institucije čine ljudi – ako odu stručnjaci i oni koji znaju nositi dgovornost, onda to više nije ista stranka bez obzira na ime.

Danas je SNSD Milorad Dodik, lider koji ima snagu da u pet dana razgovara i u Americi i u Rusiji. Uz dužno poštovanje istoriji SDS-a i prijateljima koji su tamo ostali, oni danas, nažalost, više ne mogu uticati na kreiranje politike u partiji. To jednostavno više nije onaj SDS.