U Republici Srpskoj posljednjih godina sve je izraženija potreba za angažovanjem asistenata u nastavi koji pružaju podršku djeci sa autizmom i drugim smetnjama u razvoju. Iako je njihova uloga izuzetno značajna, postavlja se pitanje da li postojeći sistem obrazovanja i osposobljavanja obezbjeđuje dovoljno kompetentan kadar za jedan tako odgovoran posao. Činjenica da za obavljanje poslova asistenta u nastavi nije neophodno posebno specijalizovano obrazovanje ukazuje na potrebu da se ovoj oblasti posveti mnogo više pažnje.
U Republici Srpskoj angažovano više od 500 asistenata u nastavi
O razmjerama ove potrebe govori i podatak da je Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske za školsku 2023/2024. godinu dalo saglasnost za angažovanje 525 asistenata u nastavi, od čega 507 u redovnim školama i 18 u školama za djecu sa smetnjama u razvoju.
Istovremeno, Ombudsmeni za ljudska prava Bosne i Hercegovine ukazivali su na nedovoljno uređeno pitanje kvalifikacija, radnopravnog statusa i vrednovanja rada asistenata, naglašavajući potrebu za sistemskim unapređenjem ove oblasti.
Ovi podaci jasno ukazuju na to da asistencija u inkluzivnom obrazovanju više nije sporadična potreba pojedinih škola, već značajan segment obrazovnog sistema koji zahtijeva jasnije profesionalne standarde, kvalitetnije obrazovanje i kontinuirano stručno usavršavanje kadra.
Rad sa djecom sa smetnjama u razvoju zahtijeva posebna znanja
Rad sa djecom sa smetnjama u razvoju zahtijeva mnogo više od dobre volje, empatije i spremnosti da se nekome pomogne. On podrazumijeva poznavanje razvojne psihologije, pedagogije, specijalne edukacije i rehabilitacije, komunikacijskih metoda, individualizovanih pristupa učenju, postupaka podrške djeci sa autizmom, kao i razumijevanje njihovih emocionalnih, socijalnih i obrazovnih potreba.
Posebno je važno poznavati načine prevazilaženja teškoća u komunikaciji, ponašanju, socijalnoj interakciji i svakodnevnom funkcionisanju.
Zbog toga smatram da je neophodno pokrenuti inicijativu za sistemsko obrazovanje i profesionalno osposobljavanje asistenata za rad sa djecom sa smetnjama u razvoju.
Uvesti poseban smjer u srednjim medicinskim školama
Jedno od mogućih rješenja jeste uvođenje posebnog obrazovnog smjera u srednjim medicinskim školama, odnosno formiranje obrazovnog profila koji bi osposobljavao učenike za pružanje podrške djeci sa smetnjama u razvoju u obrazovnim i drugim ustanovama.
Takav program trebalo bi da obuhvati osnovna znanja iz pedagogije, psihologije, specijalne edukacije i rehabilitacije, komunikacije, njege, zaštite i podrške razvoju djece, uz obaveznu praktičnu nastavu u školama i ustanovama koje rade sa ovom populacijom.
Drugi, dugoročniji korak bio bi razvoj visokoškolskih studijskih programa iz oblasti specijalne edukacije i rehabilitacije, odnosno razmatranje mogućnosti osnivanja posebnog Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
Na taj način stvarali bi se uslovi za obrazovanje stručnjaka različitih usmjerenja koji bi, osim neposrednog rada sa djecom, mogli pružati stručnu podršku porodicama, školama, nastavnicima i drugim institucijama.
Asistenti ne mogu zamijeniti nastavnike i stručne saradnike
Posebno je važno naglasiti da asistent u nastavi ne može i ne treba da zamijeni specijalnog edukatora i rehabilitatora, pedagoga, psihologa ili nastavnika. Njegova uloga treba da bude jasno definisana i zasnovana na saradnji sa stručnim timom škole.
Međutim, upravo zbog odgovornosti koju ovaj posao nosi, neophodno je da osobe koje ga obavljaju prođu odgovarajuće obrazovanje, praktičnu obuku i kontinuirano stručno usavršavanje.
Ova inicijativa ne bi predstavljala samo odgovor na trenutne potrebe škola, već i značajan doprinos razvoju novih obrazovnih profila i otvaranju mogućnosti za zapošljavanje mladih ljudi u oblasti koja ima sve veći društveni značaj.
Zato smatram da bi nadležne obrazovne institucije, srednje medicinske škole, univerziteti i stručna udruženja trebalo da pokrenu širu stručnu raspravu o mogućnostima uvođenja ovakvih obrazovnih programa.
Istovremeno, potrebno je raditi na unapređenju statusa asistenata, definisanju njihovih kompetencija, odgovornosti i uslova rada.
Inkluzija ne smije ostati samo zakonsko pravo i deklarativno opredjeljenje. Ona mora podrazumijevati kvalitetnu stručnu podršku svakom djetetu kojem je ona potrebna.
Ne možemo očekivati kvalitetne rezultate inkluzivnog obrazovanja ukoliko ne ulažemo u obrazovanje i profesionalno osposobljavanje ljudi koji svakodnevno rade sa djecom.
Ovu inicijativu pokrećem sa uvjerenjem da je obrazovanje stručnog kadra za podršku djeci sa smetnjama u razvoju jedno od važnih pitanja budućeg razvoja obrazovnog sistema Republike Srpske.
Autor: Prof. dr Nebojša Macanović
Komentari (0)