Odluka je pala, simbol stručnosti, povjerenja i inovativnosti ekspresno je preimenovan. Staro ime posljednjih 56 godina radilo je posao, ali ova vremena spremna su za ribranding. 

Da ne bude zabune. Ne dovodi se u pitanje stručnost ni zasluge prof. dr Gorana Talića, ortopeda koji je Institut "Dr. Miroslav Zotović" vodio od 2003. i dobio Ključ grada 2018. godine. Sve drugo može i mora biti dovedeno u pitanje.

Talić je preminuo 13. oktobra, a na vječni počinak ispraćen 16. oktobra. Tog istog dana Vlada je odlučila da Institut treba nositi njegovo ime.

Premijer to zove izrazom „trajne zahvalnosti”. Zahvalnost očigleno ima rok, jer šta je pola vijeka tradicije. Istini na volju, Vlada RS nadležnost ima. Ostaje pitanje ko se još pita: stručni organi ustanove, istoričari medicine, pacijenti?

Postavlja se pitanje i da li bi ime bilo zamijenjeno da isti nije bio u vrhu po broju glasova na listi SNSD-a nakon nedavno održanih izbora u BiH, ili da je ne daj Bože bio na nečijoj drugoj listi.

Ime koje se skida nije „bilo čije”. Dr Miroslav Zotović jedan je od utemeljivača fizikalne medicine i rehabilitacije na prostoru bivše Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Po ovom vojnom hirurgu, rođenom 1900. u Beogradu, pomenuta banjalučka ustanova dobila je ime 29. decembra 1970, odlukom njenog Savjeta.

Bio je oficir Kraljevine, u ratu zarobljenik koji je pomagao zarobljenicima iz SAD, Britanije, Poljske i SSSR-a, odlikovan i od kralja i od Sovjeta, a službu je gradio u doba jedne jedine partije. Ime je, dakle, dobio za posao, ne za članstvo. Pametnome dosta.

Pogledajmo malo preko Jadrana. Ortopedski institut u Bolognji otvoren je 1896. i od prvog dana nosi ime hirurga Francesca Rizzolija, koji je za njega dao novac i kompleks. Prvi direktori, Codivilla i Putti, učinili su ga poznatim u svijetu, a nikome nije palo na pamet da ga zato preimenuje. Institut Pasteur nosi ime osnivača 139 godina, a deset njegovih naučnika dobilo je Nobelovu nagradu.

Ruku na srce, ima i obrnutih primjera: pariski Gustave Roussy dobio je ime po osnivaču nakon njegove smrti. Ali osnivaču, ne menadžeru, i ustanova prije toga nije imala nijedno ime koje je trebalo skinuti. Ime se ne zaslužuje preko noći. Ime se nasljeđuje, ono se ne mijenja prema afinitetima.

U Banjaluci i ulica čeka komisiju Skupštine grada, a procedura je, prema ranijim izvještajima, spora i birokratski teška. Ustanova, očito, nije ulica.

Pa kad se već tako lako imenuje, zašto stati? Park Mladena Stojanovića, ljekara i vođe kozarskog ustanka, lako bi mogao postati Park Milorada Dodika. Slovo M je tu, dovoljno. A ako zatreba nešto nespojivo, park Petra Kočića mogao bi dobiti ime Igora Radojičića, jer ga je on rekonstruisao i za taj posao izdovojio više miliona. Malo li je.

Počast se može dati i bez brisanja. Po Taliću se moglo nazvati odjeljenje u Institutu, naučna nagrada ili novi banjski kompleks u Šeheru, čijoj je obnovi dao doprinos. Ove zahvalnosti mogle bi stajati i na ulazu Instituta "Dr Miroslava Zotovića".