Kako prenose mediji, kada je čuo da je Obrenovac pod vodom, Bulajić se odmah javio komandi i samoinicijativno krenuo ka potopljenom gradu. Sa svojim čamcem i prijateljima ušao je u najkritičnije dijelove grada do kojih mnogi nisu mogli da dopru. U potpunom mraku i nepoznatom okruženju, jedini vodič — dok je baterija telefona izdržala — bile su mu SMS poruke zarobljenih građana.

Više od 20 sati bez prestanka izvlačio je Obrenovčane iz vodene stihije, uspjevši da sa svojim prijateljima i jednim čamcem na sigurno preveze više od 150 ljudi.

„Orijentišete se po banderama, a očevi vam u ruke predaju djecu“

O dramatičnim satima borbe za svaki život, major Goran Bulajić, tada pilot 204. vazduhoplovne brigade, svjedočio je za RTS 2014. godine:

„Tamo kad smo došli bilo je mnogo strašnije nego što smo očekivali. Dva metra — dubina vode. Vozite čamac ulicama, orijentišete se po banderama, vodi vas dži-pi-es kao kolima što idete, u mjestu koje ne poznajete“, govorio je tada Bulajić.

Miroslav, Slavica, Đorđe, Ksenija i Natalija iz Ulice kneza Mihaila samo su neki od stanovnika Obrenovca koji su spašeni zahvaljujući porukama koje su poslali na njegov broj telefona. Kao najpotresniji trenutak akcije izdvojio je evakuaciju najmlađih:

„Najteže i najgore je bilo kada od oca uzimate dijete. Jer su većinom ulazile majke, a očevi su ostajali u tim stanovima i kućama. Prenesete majku do čamca, oca ostavite sa djetetom, a onda se vratite po dijete — i u tom trenutku vam čovjek, koji vas ne poznaje, niti zna ko ste ni šta ste, daje dijete u ruke da ga prenesete preko vode.“

Želja za životom snažnija od straha

Bulajić se tada prisjetio i nevjerovatne snage i hrabrosti najstarijih sugrađana koji su se borili da prežive:

„Bila je interesantna jedna baka koja je rekla da nije vjerovala da će sa svojih 90 godina šetati po krovu. Isto tako i druge bake koje su, po meni, bile prave gimnastičarke — žena od 85 ili 90 godina, sa povrijeđenim kukom ili kičmom, izlazi kroz prozor i spušta se niz merdevine“, ispričao je tada hrabri pilot.

Njegova požrtvovanost i spremnost da bez razmišljanja pritekne u pomoć ljudima u nevolji ostaju trajno svjedočanstvo o čovjeku i oficiru koji je svoj život posvetio služenju drugima.