Sve je počelo 1978. godine, kada je pilot helikoptera, tokom leta iznad Sibira, primijetio neobičan proplanak na teško pristupačnom području. Lokacija se nalazila više od 240 kilometara od najbližeg poznatog naselja, a sovjetske vlasti nisu imale podatke da tamo iko živi.

Geolozi su odlučili da istraže teren i pronašli malu drvenu kolibu pored potoka. U njoj je živjela porodica Likov.

Pobjegli nakon progona

Glava porodice bio je Karp Likov, pripadnik starovjeraca, vjerske zajednice koja je nakon boljševičkog preuzimanja vlasti bila izložena progonima.

Nakon što mu je brat ubijen 1936. godine, Karp je odlučio da sa suprugom Akulinom i djecom napusti civilizaciju. Porodica se povukla duboko u sibirske šume.

U izolaciji su dobili još dvoje djece – Dmitrija, rođenog 1940, i Agafju, rođenu 1944. godine. Djeca tako sve do susreta sa geolozima 1978. godine praktično nisu vidjela nikoga izvan svoje porodice.

Život u gotovo potpunoj izolaciji

Život u tajgi bio je težak. Porodica je uzgajala raž i krompir, sakupljala šumske plodove, korijenje i gljive, a odjeću je pravila od konoplje. Cipele su izrađivali od brezove kore.

Kada je 1961. godine snježna oluja uništila usjeve, porodica je ostala bez dovoljno hrane. Akulina je tada umrla od gladi, dok su djeca preživjela.

Agafja se kasnije prisjećala da su u najtežim godinama često morali da biraju između toga da pojedu preostalu hranu ili sačuvaju sjeme za narednu sjetvu.

Prvi susret sa svijetom

Kada su geolozi 1978. godine pronašli porodicu, istraživači su bili zatečeni uslovima u kojima su Likovi živjeli.

Djeca su u početku odbijala hranu koju su im nudili jer je nisu poznavala. Hljeb i džem za njih su bili potpuno nepoznati, dok su prihvatali so.

Vremenom su počeli da prihvataju neke predmete iz spoljnog svijeta – noževe, viljuške, papir, baterijsku lampu i druge stvari.

Geolozi su im pričali i o događajima koji su se dogodili dok su oni bili izolovani, uključujući Drugi svjetski rat i čovjekov odlazak na Mjesec.

Porodicu pogodila velika tragedija

Samo nekoliko godina nakon kontakta sa spoljnim svijetom, porodicu je pogodila tragedija. Troje djece – Savin, Natalija i Dmitrij – umrli su 1981. godine, u razmaku od nekoliko dana.

Karp Likov preminuo je 1988. godine, nakon čega je Agafja ostala posljednji preživjeli član porodice.

Ona je, uprkos mogućnosti da napusti tajgu, odlučila da nastavi život u divljini.

Kasnije joj je ruski biznismen Oleg Deripaska obezbijedio novu drvenu kuću u blizini stare porodične kolibe. Agafja je tako nastavila život daleko od gradova, čuvajući način života koji je njenu porodicu učinio poznatom širom svijeta, piše Kurir. 

Njena priča i danas fascinira upravo zbog toga što je porodica Likov, iako je živjela u 20. vijeku, decenijama postojala gotovo potpuno izvan savremenog društva.