Koncentracija može dostići i do 400 grama po toni otpada, što je višestruko više nego u mnogim rudnicima, gdje se prosječan prinos kreće između jednog i pet grama po toni. Matične ploče, konektori i štampane ploče sadrže zlato visoke čistoće, koje se koristi zbog dobre provodljivosti i otpornosti na koroziju.

Ipak, veliki dio elektronskog otpada i dalje se ne obrađuje u specijalizovanim postrojenjima. U pojedinim regionima prisutna je neformalna prerada uz korišćenje toksičnih supstanci poput cijanida i žive, što ima ozbiljne posljedice po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Tim istraživača sa ETH Zurich razvio je novu tehniku zasnovanu na proteinima iz surutke, nusproizvoda u proizvodnji sira. Ti proteini se pretvaraju u mikroskopske strukture koje djeluju poput sunđera i vezuju metalne jone iz rastvora.

Proces počinje rastvaranjem elektronskih komponenti, nakon čega proteinske fibrile selektivno izdvajaju čestice zlata. U završnoj fazi, zagrijavanjem se dobijaju čvrste grudvice čistoće od 22 karata. Prema navodima istraživača, prinos može dostići 450 miligrama zlata iz 20 matičnih ploča, što pokazuje ekonomsku isplativost metode.

U poređenju sa klasičnim rudarenjem, koje ima nizak prinos i visoke troškove, te konvencionalnom hemijskom obradom koja nosi rizik od zagađenja, ova tehnologija ima manji ekološki uticaj i kontrolisane troškove. Posebnost metode je i u korišćenju sirovina iz poljoprivrednog otpada, čime se podstiče kružni model proizvodnje.

Reciklaža elektronskih komponenti sve više dobija oblik organizovanog industrijskog sistema. Proces obuhvata prikupljanje i sortiranje uređaja, demontažu, selektivni biološki tretman, izdvajanje i prečišćavanje metala, a zatim njihovo pretvaranje u grudvice ili poluge. Pored zlata, mogu se izdvojiti i srebro, bakar, paladijum i nikl.

Ovakav razvoj mijenja tradicionalne obrasce snabdijevanja, jer elektronski otpad postaje strateški resurs koji može smanjiti zavisnost od klasičnih rudnika.

Pretvaranje otpada u fizičko zlato podsjeća na činjenicu da ovaj metal zadržava univerzalnu vrijednost, nezavisno od finansijskih sistema, prenosi „Blic“. Investicione poluge i kovanice i dalje se smatraju jednim od načina zaštite dijela imovine, posebno u uslovima ekonomske neizvjesnosti.