Vjerni gledaoci serije Sulejman Veličanstveni nisu pratili samo dvorske intrige i istorijske događaje, već su sa divljenjem posmatrali i raskošne haljine konkubina, ukrašene dragim kamenjem, kao i ljepotu žena koje su ih nosile.

Ipak, postoji jedna važna razlika između televizijske priče i istorijskih činjenica. Konkubine u sultanovom haremu nisu ličile na vitke manekenke kakve često prikazuju savremeni reditelji. Prema navodima istoričara, ideal ženske ljepote u to vrijeme podrazumijevao je puniju figuru, a stanovnice harema svakodnevno su uživale u obilnim i raskošnim obrocima.

Kakve žene su bile ideal ljepote u Osmanskom carstvu?

Stručnjaci potvrđuju da mnoge vladare Osmanskog carstva nisu privlačile mršave i vitke ljepotice sa uskim strukom. Naprotiv, ideal ženske ljepote često je podrazumijevao raskošnije obline.

Tako je, prema istorijskim zapisima, nakon stupanja Ibrahima I na prijesto, prednost u haremu nisu imale sitne i krhke žene. Njegova majka bila je upoznata sa sinovljevim ukusom, pa je navodno naredila da se konkubinama služe obilni obroci i velike količine slatkiša kako bi dobile na težini.

Dvorske kuhinje radile su punim kapacitetom, jer se vjerovalo da su upravo korpulentne žene imale najveće šanse da privuku pažnju sultana i steknu njegovu naklonost.

Miljenica sultana Ibrahima I

Ipak, konkubina koja je, prema predanjima, zaista osvojila Ibrahimovo srce bila je Šekerpare Hatun, za koju se navodi da je imala više od 230 kilograma. Dok bi danas takva tjelesna težina bila predmet zdravstvenih briga, u tadašnjem Osmanskom carstvu smatrana je simbolom poželjne ljepote i blagostanja.

Sultan ju je od milja nazivao "kockom šećera" i rado je provodio vrijeme u njenom društvu, izdvajajući je među ostalim ženama iz harema.

Iako je uživala njegovu posebnu naklonost, istorijski izvori navode da nikada nije rodila nasljednika, pa njen uticaj na dvoru nije prerastao u trajno političko nasljeđe.

Šta se dešavalo sa ženama koje nisu osvojile sultana?

Opšte je poznato da su sultanovi haremi u pojedinim periodima brojali stotine, pa čak i do hiljadu konkubina. Naravno, nisu sve imale priliku da privuku pažnju vladara i dospiju u njegove odaje.

Žene koje nikada nisu stekle sultanovu naklonost često su ostajale u palati, gdje su obavljale različite dužnosti i napredovale u hijerarhiji harema. One starije ili manje uticajne premještane su u posebne odaje namijenjene bivšim dvorskim stanovnicama.

Mnoge su, nakon određenog vremena, dobijale priliku da napuste palatu i započnu novi život. Neretko su udavane za ugledne trgovce, činovnike ili pripadnike osmanskog plemstva, čime su sticale društvenu sigurnost i pristojan položaj izvan dvora.

Život u haremu nije bio samo luksuz i zabava

Postoji uvriježeno mišljenje da su sultanove konkubine dane provodile isključivo u dokolici i uživanju. Međutim, istorijski izvori pokazuju da je život u haremu bio mnogo složeniji i organizovaniji nego što se danas misli.

Maoe žene prolazile su kroz ozbiljno obrazovanje. Učile su strane jezike, književnost, muziku, bonton i dvorski protokol, dok su mnoge usavršavale pjevanje, ples i sviranje različitih instrumenata.

Cilj je bio da postanu obrazovane, kulturne i dostojne života na osmanskom dvoru.

Naravno, bilo je mjesta za razonodu. Brojni zapisi svjedoče da su u harem redovno pozivani muzičari, plesači, pjesnici i drugi umjetnici kako bi zabavljali stanovnice palate i upotpunili njihov svakodnevni život.