Ljudi kažu da su bili najljepši zaljubljeni par naširoko i nadaleko. Vjenčali su se ubrzo, 1974. godine. Dobili su dvije kćerke, Ljubicu i Gordanu, ali bračna idila nije dugo potrajala. Anto, građevinski radnik i preduzetnik ubrzo je otišao na posao u Istru i tamo se ponovo zaljubio i oženio. Bilo je to potkraj 1978. godine.

„U Poreču sam napravio kuću, oženio se i ostao tamo. Ostao sam kasnije sam, umrla mi je žena. Moje kćeri iz prvog braka dolazile su kod mene na more. Ljubica i zet Aleksandar su mi stalno govorili da se vratim Marici u Gradišku. I ja sam sve više počeo o tome razmišjati“, ispričao je Anto, dok smo degustirali bijelo vino koje je prošle godine sam napravio u Istri.

Kćerku Ljubicu i zeta Aleksandra sreo sam nedavno u Bok Jankovcu, dok se dočekivao badnjak. Ljubica je sijala od sreće i stalno je govorila da je presrećna zbog toga što su joj roditelji ponovo zajedno i to nakon 50 godina.

„Stalno mi je moje srce slalo signale da mama i tata mogu i moraju opet biti pod istim krovom. Krv nije voda, volim ih podjednako. Sad kad su zajedno priredili su nam veliku, neopisivu sreću. Dokazali su da ljubav uvijek pobjeđuje. Posebno mi je drago što su se vjenčali baš na moj rođendan, drugog jula 2024. godine“, rekla je Ljubica Vračar.

Anto kaže da se tri puta ženio sa dvije žene i da je to rijetkost. Marica mu je treća sreća.

Marica tvrdi da se sad vole više nego sedamdesetih godina prošloga vijeka. Nije se udavala, kao da je znala da će joj se njen Anto vratiti.

„Volimo se i poštujemo. Zajedno smo i obradovali smo kompletnu porodicu, obje kćerke i zetove, troje unučadi i jedno praunuče. Tu smo da pomognemo jedno drugome u starijim danima, ali i da se volimo. Bre, velika se ljubav rasplamsala“, otkrila je Marica Valentić.

I za kraj ove nesvakidašnje priče rečenica-dvije koju je ispričao zet Aleksandar Vračar.

„Upitao sam u šali punicu kako je izgledala prva bračna noć, po drugi put. Stalno sam mu govorila, bre odmakni se vruće mi je, tako mi je rekla punica Marica“, ispričao je za Aloonline kroz smijeh Aleksandar Vračar, zet Maričin i Antin.

Marica i Anto zadržaće se u Bok Jankovcu u kući koju su izgradili nakon svadbe sedamdesetih godina još do kraja januara, a potom će u Istru, u Poreč.

I tamo imaju veliko imanje, apartmane, vinograd i šljivik, trebaju sve dovesti pod konac prije početka nove turističke sezone. Tamo je i Antin sin Miroslav  iz drugog braka.

Sve su se kockice konačno složile, a penzioneri Marica i Anto žive svoju drugu mladost. Srećni, veseli i podržani od porodice i prijatelja. Kao u onoj Marinkovoj pjesmi „Ljubav stara scrce para“!