U prvim mjesecima ljubavne veze, većina ljudi prolazi kroz tzv. "fazu zaljubljenosti", koju karakteriše jaka privlačnost, idealizovanje partnera i osjećaj euforije.

To je prirodan početak svakog odnosa, ali nije dugoročno održivo stanje jer se zasniva više na emocijama i hemiji nego na stvarnom poznavanju partnera.

Kako veza napreduje, obično nakon nekoliko mjeseci do, otprilike, jedne godine, dolazi do postupnog "spuštanja s emocionalnog vrhunca".

Istraživanja pokazuju da intenzivna zaljubljenost ima ograničen rok trajanja i da kod mnogih ljudi traje između 12 do 15 mjeseci, nakon čega se mijenja način na koji mozak reaguje na partnera.

Umjesto stalne euforije, pojavljuje se stabilniji i realniji doživljaj odnosa.

U toj fazi počinju jasnije da se uočavaju i vrline i mane partnera.

Ono što je ranije izgledalo savršeno, sada postaje stvarna slika veze.

Ovo ne znači da ljubav nestaje, nego da se mijenja njen oblik iz strastvene i impulsivne u zreliju, stabilniju povezanost.

Psiholozi ističu da upravo tada veza ima izbor: da pređe u dublju emocionalnu povezanost ili da se završi ako partneri nisu kompatibilni u stvarnosti svakodnevnog života.

Nakon prve godine, mnogi parovi ulaze u fazu tzv. "prateće ljubavi", gdje strast nije nestala, ali više nije dominantna.

Umjesto nje, poverenje između partnera, sigurnost, komunikacija i zajednički ciljevi postaju važniji.

To je faza u kojoj se ljubav ne osjeća stalno intenzivno, nego se gradi kroz svakodnevne postupke i stabilnost odnosa.

 

(Glas Srpske)