U razgovoru za naš portal, Matea je govorila o snovima koji su je od malih nogu vodili van granica, ali i o putu koji ju je doveo do Barselone.

Djetinjstvo puno snova

Matea kaže da je o odlasku u inostranstvo maštala od najranijeg djetinjstva. U različitim fazama života zamišljala je sebe u Americi, Londonu, a na kraju se njen put prirodno usmjerio ka Španiji.

Danas je zadovoljna odlukom da studira u Barseloni, uvjerena da je ESADE najbolji izbor za oblast kojom želi da se bavi. Posebno ističe značaj samostalnosti, jer je proces upisa, apliciranja za stipendiju i preseljenja prošla gotovo sama, uz snažnu podršku porodice.

Kako kaže, najvažnije joj je što nije odustala od svojih snova uprkos tome što dolazi iz male sredine.

Odlazak od kuće bez straha

Matea svoj prvi odlazak od kuće pamti kao izuzetno uzbudljiv dan, bez straha i s mnogo entuzijazma. Sa roditeljima je automobilom otišla u Mostar, gdje je upisala UWC, a već po dolasku jedva je čekala da se upozna s novim ljudima i započne život u potpuno novom okruženju.

"Auto je bio dupke pun, na zadnjem sjedištu jedva da je bilo mjesta za mene, ali sam ja bila neizmjerno srećna. Toliko sam se brzo uklopila da, iako su roditelji ostali još jedan dan, sutradan sam ih vidjela svega nekoliko minuta“, prisjeća se Matea.

Kako kaže, taj prvi odlazak nije doživjela teško jer joj je sve bilo novo i uzbudljivo. Iako su kasnije dolazili teži trenuci i nostalgija, smatra da su sve žrtve bile sitnica u poređenju s onim što joj je školovanje u Mostaru kasnije donijelo.

Studiranje na dva smjera

Danas istovremeno studira ekonomiju i biznis, te međunarodne odnose. Većinu dana provodi na fakultetu, a samo putovanje do kampusa oduzima više od sat vremena dnevno.

„U prosjeku sam na fakultetu oko deset sati dnevno, ali svjesno sam izabrala ovaj put i vjerujem da će se trud isplatiti“, kaže Matea.

Dodaje da veliku podršku ima od kolega i prijatelja, što joj znatno olakšava svakodnevne obaveze.

„Svjesno sam upisala ove smjerove i vjerujem da će se sav trud isplatiti. U svakom trenutku nastojim zadržati pozitivne misli, čak i onda kada mi je teško. Studentski život u Barseloni je izuzetno zanimljiv. Upoznala sam mnogo ljudi i na svom smjeru imam podršku prijatelja. Svi zajedno prolazimo kroz iste izazove“, izjavila je naša sagovornica.

Stipendija kao šansa, ali i odgovornost

Studije u inostranstvu, posebno na privatnim univerzitetima, finansijski su gotovo nedostižne bez pomoći. Zato je stipendija bila presudna.

Ipak, ona nosi i ozbiljne obaveze. Matea mora biti među 40 odsto najboljih studenata svoje generacije i ne smije prenositi ispite.

„Stipendija mi je otvorila vrata, ali istovremeno znači konstantan pritisak da budem među najboljima“, priznaje.

Matea ističe kako kod nas i dalje postoje predrasude za privatne fakultete, jer je ustaljeno mišljenje da je dovoljno platiti i diploma dolazi sama od sebe.

„Iz ličnog iskustva vas mogu uvjeriti da to nije tačno. Konkretno, moj fakultet spada među najbolje rangirane u Evropi za studije biznisa, ekonomije i prava. Sam upis je izuzetno zahtjevan, a kada jednom započnete studije, očekivanja su vrlo visoka. Od svakog studenta se očekuje visok nivo znanja, ozbiljan rad i konstantan trud kako bi se ispiti uopšte položili“, kaže ona.

Ljudi sa svih strana svijeta

U Barseloni živi sa cimerima iz Brčkog, što joj, kako kaže, mnogo znači zbog zajedničkog mentaliteta i navika. Krug prijatelja čine studenti iz cijelog svijeta, od Albanije i Francuske do Libana i Rumunije.

Posebno joj je drago kada u inostranstvu sretne ljude sa Balkana, jer to, kako kaže, uvijek donosi osjećaj pripadnosti.

„Iz Mostara sam ponijela naviku da se veoma lako povezujem s internacionalnim studentima. Trudim se da krug ljudi kojima sam okružena bude raznovrstan, jer vjerujem da od svakoga mogu nešto naučiti. Na drugim smjerovima mog fakulteta ima mnogo naših ljudi i sa svima sam u dobrim, prijateljskim odnosima“, ističe Matea.

Povratak? Ne uskoro

Matea ne krije da se nakon završetka studija ne planira brzo vratiti u BiH. Njena želja je da nekoliko godina gradi karijeru u inostranstvu, stekne iskustvo i profesionalno se razvija.

Ipak, ne isključuje mogućnost povratka jednog dana, ukoliko se stvore bolji uslovi.

„Povratak u Prijedor trenutno mi zaista nije na radaru i sa sadašnjim načinom razmišljanja ne vidim sebe da se tamo vratim. Prije nekoliko godina, da ste me pitali, rekla bih da se nikada više neću vratiti na Balkan i da ću definitivno ostati u Evropi. Kako sam starija, sve više shvatam da je najljepše biti okružen svojim ljudima, svojim narodom i običajima“, kaže ona.

Poruka mladima: Ne dozvolite da vas porijeklo ograniči

Na kraju, Matea šalje jasnu poruku mladima iz manjih sredina:

„To što dolazite iz malog grada ne znači da su vam snovi manji. Ako postoji volja, uvijek postoji i način“, ističe naša sagovornica.

Kaže da joj se svakodnevno javljaju djevojke iz BiH i Srbije koje traže savjete o studiranju u inostranstvu, te da joj je posebno drago ako svojim iskustvom može nekoga ohrabriti.

„Iako se ne poznajemo, pitaju me za savjet o studiranju u inostranstvu, apliciranju i pripremama. Posebno mi je drago interesovanje za UWC program. Prije mene niko iz Prijedora nije išao u tu školu, a nakon mog odlaska prijavile su se još tri djevojke. To mi je najveća potvrda da moje iskustvo može nekome da pomogne“, zaključila je Matea za Aloonline.