Kostović je kao jedan od primjera naveo 6. novembar 1918. godine, Dan oslobođenja Sarajeva u Prvom svjetskom ratu, kada je srpska oslobodilačka vojska dočekana sa oduševljenjem svih stanovnika grada, a u istorijskim izvorima sačuvani su govori poglavara islamske zajednice i političkih predstavnika bosanskih muslimana.

"Kao spomen na taj događaj, Sarajevo je imalo Ulicu 6. novembra, Trg Živana Rankovića, prvog srpskog vojnika koji je ušao u Sarajevo i Obalu vojvode Stepe Stepanovića, što je simbolično podsjećalo na put kojim su srpski vojnici ušli u grad", rekao je Kostović za Srnu.

On je podsjetio da postoje brojni istorijski dokumenti koji svjedoče o događajima iz novembra 1918. godine, među kojima su i sjećanja ljekara Milana Jojkića sačuvana u djelu „U susret srpskoj vojsci u Sarajevu 1918. godine“.

Kostović navodi da je Jojkić bio član tročlane delegacije Narodnog vijeća koja je u Višegradu razgovarala sa komandantom Druge srpske armije, vojvodom Stepom Stepanovićem, o ulasku srpske vojske u Sarajevo radi uspostavljanja reda.

Prema dokumentima koje navodi, voz sa vojnicima 14. puka Timočke divizije krenuo je 6. novembra 1918. godine iz Višegrada prema Sarajevu, a jedinicom je komandovao Živan Ranković. U Sarajevo su stigli u 16.30 časova, gdje ih je, kako se navodi, dočekalo oko 30.000 ljudi.

"Prvi je iz voza iskočio potpukovnik Živan Ranković. Vitka i simpatična pojava mladog srpskog potpukovnika učinila je neobično divan utisak. Izrazima oduševljenja i radosti nije bilo kraja", zapisao je Jojkić.

Kostović navodi da su Trg Živana Rankovića, Ulica 6. novembra i Obala vojvode Stepe Stepanovića nekada čuvali uspomenu na ovaj događaj, ali da su tokom godina preimenovani.

"Nakon Drugog svjetskog rata nazvan je Trg 6. aprila, po nekom novom oslobođenju, da bi 1993. godine ponio naziv Austrijski trg koji ima i danas. Oni koji su mu dali ime time prikrivaju, ali ne i prekrivaju, i 6. novembar i 6. april", rekao je Kostović.

On podsjeća da je Ulica Bistrik 1931. godine dobila naziv po 6. novembru, Danu oslobođenja Sarajeva, te da je taj naziv nosila do 1993. godine, kada joj je vraćeno staro ime. Navodi i da je Obala vojvode Stepe Stepanovića nakon 1993. godine preimenovana u Obalu Kulina bana.

Kostović smatra da danas gotovo da nema obilježja koja podsjećaju na srpsko prisustvo u Sarajevu i tvrdi da se iz zvaničnih prikaza istorije pojedini periodi svjesno izostavljaju. Kao primjer naveo je da se na zvaničnoj stranici sarajevskog pozorišta ne pominje period kada se ono zvalo Pozorište kralja Petra Prvog Oslobodioca.

Sociolog Vladimir Vasić ocijenio je da proces preimenovanja ulica i reinterpretacije javnog prostora nije neutralan administrativni čin, već poruka o tome ko ima pravo na sjećanje i vidljivost u društvu.

"Kada se iz urbanog tkiva potiskuju tragovi jednog naroda, to se sa pravom doživljava kao simbolička marginalizacija, a ne kao puka tehnička promjena. Sarajevo danas pokazuje kako politika sjećanja može postati sredstvo sužavanja, umjesto širenja zajedničkog identiteta", rekao je Vasić za Srnu.

Predsjednik Udruženja građana „Istina i pravda“ Dušan Šehovac smatra da promjene naziva mjesta, ulica, trgova i institucija u Sarajevu predstavljaju odraz dubljih društvenih i političkih promjena.

On navodi da su ključni razlozi za te procese distanciranje od socijalističkog nasljeđa, afirmacija bošnjačkog nacionalnog identiteta nakon raspada SFRJ i snažno iskustvo rata od 1992. do 1995. godine.

"Ukoliko se promjene sprovode bez šireg konsenzusa, dovode do sužavanja zajedničkog prostora sjećanja, slabljenja integrativnih narativa poput antifašizma i produbljivanja društvenih podjela", upozorio je Šehovac, piše Srna.