Statistika u Republici Srpskoj i Federaciji BiH

Podaci Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, koje je za Aloonline pripremila prof. dr Slađana Šiljak, ukazuju na trend porasta broja spontanih pobačaja u periodu od 2020. do 2024. godine. Tako je 2020. godine evidentirano 144 spontana pobačaja, 2021. godine 135, 2022. godine 161, 2023. godine 212, dok je 2024. godine taj broj iznosio 229. Analiza pokazuje da je najviše spontanih pobačaja prisutno kod žena u dobi od 29 do 38 godina, te da se oni uglavnom evidentiraju u ranom periodu trudnoće, do 12. gestacijske sedmice, pri čemu najčešće u 8. sedmici.

Na nivou Federacije Bosne i Hercegovine za period od 2019. do 2025. godine, u javnom sektoru evidentirano je ukupno 3.815 prekida trudnoće. Od tog broja, medicinski indicirani prekidi čine 62,6 odsto, namjerni prekidi 33,9 odsto, dok spontani prekidi čine 0,7 odsto ukupnog broja prijava. Gledano po kantonima, najveći broj prekida trudnoće zabilježen je u Zeničko-dobojskom kantonu (34,4%), slijede Tuzlanski kanton (25,3%), Hercegovačko-neretvanski kanton (16,7%), Kanton Sarajevo (13,7%), Srednjobosanski kanton (8,1%), Bosansko-podrinjski kanton (1,5%) i Unsko-sanski kanton (0,3%). Prema vrsti zahvata, 79,7 odsto prekida obavljeno je hirurškim putem, a 19,5 odsto medikamentozno.

Medicinski aspekt spontanog pobačaja

Prim. mr sci. dr Vesna Ćurić, ginekolog u ZU Medico-S i članica Pronatal grupacije, ističe da se spontani pobačaj smatra relativno čestim ishodom rane trudnoće, te se procjenjuje da se javlja u približno 10 do 15 odsto klinički potvrđenih trudnoća. Prema riječima dr Ćurić, najčešći uzrok su genetske anomalije embriona, koje nastaju spontano i predstavljaju prirodni mehanizam selekcije. Pored genetskih faktora, uzroci mogu biti hormonski poremećaji, anatomske nepravilnosti materice, infekcije, trombofilije, kao i određeni imunološki faktori, dok u velikom broju slučajeva tačan uzrok ostaje nepoznat.

Kada je riječ o planiranju naredne trudnoće, dr Ćurić savjetuje da se u većini slučajeva sačeka jedan do tri menstrualna ciklusa kako bi se organizam fizički oporavio. Ipak, ona naglašava da je ključan i psihološki aspekt, zbog čega se preporučuje da par pokuša ponovo tek kada se osjeća spremno, uz obavezno savjetovanje sa ginekologom.

„U slučaju jednog spontanog pobačaja, rutinska opsežna dijagnostika se najčešće ne preporučuje, jer to iskustvo u većini slučajeva ne utiče značajno na buduću plodnost niti na mogućnost ostvarivanja uredne trudnoće. Međutim, ukoliko se dese dva ili više uzastopnih pobačaja, indicirana je proširena obrada koja obuhvata genetska testiranja, procjenu anatomije materice, hormonski status, ispitivanja na trombofilije i imunološke poremećaje, te obavezno uzimanje briseva na infekcije urogenitalnog trakta“, kazala je sagovornica.

Dr Ćurić dodaje da se ova obrada odnosi na oba partnera i podrazumijeva analizu sjemena kod muškog partnera radi sveobuhvatne procjene reproduktivnog potencijala.

Sve ovo potvrđuje koliko je važan multidisciplinaran pristup u sagledavanju spontanih pobačaja, koji podrazumijeva kako vrhunsku medicinsku dijagnostiku, tako i adekvatnu psihološku podršku ženama koje prolaze kroz ovo teško iskustvo. S obzirom na to da statistički podaci ukazuju na kompleksnost i promjene u učestalosti ove pojave, kontinuirano informisanje i pravovremena stručna pomoć ostaju najvažniji alati u zaštiti reproduktivnog zdravlja.