Prema podacima MUP-a RS, u prva dva mjeseca 2026. godine evidentirano je 19 slučajeva vršnjačkog nasilja, što je značajan skok u odnosu na isti period prošle godine kada je zabilježeno 12 slučajeva. U ove incidente bilo je uključeno 23 maloljetnika. Policija je protiv četvorice podnijela izvještaje tužilaštvu zbog teških tjelesnih povreda i nasilničkog ponašanja, dok se ostali slučajevi rješavaju kroz prekršajne postupke ili unutar školskih klupa.

Iz MUP-a poručuju da svaku prijavu shvataju krajnje ozbiljno, te da intenzivno rade na edukaciji kroz projekat „Školski policajac“. Međutim, dok policija reaguje na konkretne prijave, postavlja se pitanje – gdje je tu prosvjeta? Dok se vršnjaci tuku, ponižavaju na društvenim mrežama i trpe posljedice, Ministarstvo prosvjete i kulture na naše upite ne odgovara. Ovakav odnos prema temi koja direktno utiče na bezbjednost naše djece je, najblaže rečeno, neodgovoran.

Sistem reaguje tek kad „zagusti“

Stručnjaci godinama upozoravaju da se problem gura pod tepih dok ne eskalira.

Ombudsman za djecu Gordana Rajić nedavno je za Aloonline naglasila da sistem reaguje „vatrogasno“, tek kad se nasilje desi, umjesto da se preventivno radi na suzbijanju rizičnog ponašanja. Škole, iako imaju protokole, često ih primjenjuju nedosljedno, a djeca iz straha ili nepovjerenja nasilje i dalje kriju.

Iz Centra za socijalni rad Banjaluka upozoravaju da se suočavaju sa pravom epidemijom poremećaja u ponašanju kod djece. Oni su tu da intervenišu, ali naglašavaju da je problem sistemski i da zahtijeva mnogo širi angažman zajednice.

Psiholog Tea Džombić Đurić upozorava da kazne poput premještanja djeteta iz jedne škole u drugu ne rješavaju problem, već da je neophodan rad na uzrocima nasilja – poput nedostatka empatije i impulsivnosti.

Sociolog Jadranka Berić ukazuje na širu sliku: nasilje u školama je samo odraz društvene krize, slabljenja autoriteta i toksičnog uticaja društvenih mreža, gdje djeca nasilje vide kao put do dominacije i „popularnosti“.

Sve navedene brojke i upozorenja stručnjaka šalju jasnu poruku: vršnjačko nasilje nije incident koji možemo ignorisati ili prepustiti drugima da ga „riješe“. Ono je ogledalo našeg društva i izazov s kojim se moramo suočiti kao cjelina.

Kada institucije reaguju tek nakon što se nasilje dogodi, to znači da smo kao zajednica već zakasnili. Prevencija ne počinje u policijskoj stanici ili sudnici, već u našim domovima, kroz razgovor s djecom, prepoznavanje njihovih strahova i učenje empatiji.

Potrebno nam je više od pukih protokola i statističkih izvještaja. Potreban nam je iskren dijalog između roditelja, nastavnika i svakog pojedinca u društvu. Podsjećamo, svaki oblik nasilja građani mogu prijaviti pozivom na broj 122 ili u najbližu policijsku stanicu.