Prvi Dan žena obilježen je 1909. godine u Sjedinjenim Američkim Državama deklaracijom koju je donijela Socijalistička stranka Amerike.

Jedan od događaja koji je snažno obilježio istoriju radničkog pokreta bio je požar u fabrici tekstila u Njujorku, kada je poginulo više od 100 žena.

Smatra se da su radnice bile zadržane unutar fabrike kako bi ih spriječili da štrajkuju zajedno sa drugim radnicima. U to vrijeme radni dan često je trajao i po deset časova.

Tokom Prvog svjetskog rata žene širom Evrope organizovale su antiratne proteste i demonstracije za mir.

Obilježavanje Međunarodnog dana žena 1914. godine u Njemačkoj bilo je posvećeno borbi za pravo žena na glasanje, koje im je u toj zemlji omogućeno tek 1918. godine.

Iste godine, 8. marta, u Londonu je održan marš podrške ženskom pravu glasa.

Nakon boljševičke revolucije feministkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Vladimira Lenjina da 8. mart postane državni praznik, što je potom i usvojeno.

U mnogim jednopartijskim državama ovaj praznik vremenom je izgubio dio svoje prvobitne ideje i postao prilika za iskazivanje pažnje i poštovanja prema ženama, često uz poklone i cvijeće.

Na Zapadu je tako dobio i elemente koji podsjećaju na Dan majki ili Dan zaljubljenih, ali osnovna poruka 8. marta ostaje podsjećanje na borbu za ravnopravnost žena, piše Srna.