Dok jedni ovu anegdotu smatraju dokazom njegove neobične strasti, drugi vjeruju da je riječ o romantičnom mitu koji je vremenom prerastao u senzaciju. Iza cijele priče, međutim, krije se mnogo složeniji odnos, ali i potpuno drugačije poimanje higijene, mirisa i intimnosti nego danas.

Prepiska između Napoleona i Žozefine bila je puna emocija, ljubomore, čežnje i strasti. U njegovim pismima često su se smjenjivali politički problemi, ratovi i vrlo lične ispovijesti o tome koliko mu nedostaje njeno prisustvo i blizina.

Istoričari navode da je upravo zbog takvih pisama kasnije nastala priča kako je Napoleon navodno želio čak i njen prirodni miris, a ne samo parfeme po kojima je bila poznata.

Da bi cijela priča imala smisla, važno je razumjeti i vrijeme u kojem su živjeli. Krajem 18. i početkom 19. vijeka svakodnevno kupanje nije bilo uobičajeno kao danas. Mnogi su čak vjerovali da često pranje može oslabiti organizam. Umjesto toga, ljudi su koristili parfeme, aromatična ulja i mirisne vode.

Prirodan tjelesni miris tada nije automatski smatran nečim neprijatnim. Naprotiv, vjerovalo se da svaka osoba ima jedinstven miris koji može biti privlačan. Zbog toga ideja da je Napoleon želio da osjeti „pravu Žozefinu“, a ne samo slojeve parfema, mnogima više ne djeluje neobično.

Žozefina je, prema zapisima savremenika, obožavala luksuzne kupke i skupe mirise. Provodila je sate u kupkama sa ružinim laticama, jasminom i aromatičnim uljima, a njeni parfemi bili su poznati širom tadašnjeg društva.

Ipak, istorijski podaci ne potvrđuju teoriju da je Napoleon imao opsesiju nehigijenom. Naprotiv, poznato je da je i sam koristio velike količine kolonjske vode i parfema i da je veoma vodio računa o urednosti.

Zbog toga pojedini istoričari smatraju da je priča o zabrani kupanja možda imala simbolično značenje povezano sa ljubomorom i posesivnošću. Žozefina je bila veoma popularna i okružena pažnjom muškaraca, pa je moguće da je takva poruka predstavljala način da joj pokaže koliko želi njenu blizinu i odanost.

Postoji i teorija da čuvena rečenica možda uopšte nije bila doslovna, već dio njihovih privatnih šifri i internih poruka koje su samo njih dvoje razumjeli, piše Stil.

Iako se rečenica često citira, ne postoje čvrsti istorijski dokazi da ju je Napoleon zaista napisao baš tim riječima. Većina istraživača smatra da je riječ o kasnije pojednostavljenoj verziji priče nastaloj iz njihove burne i strastvene prepiske.

Legenda je ipak opstala jer savršeno oslikava njihov odnos – mješavinu ljubavi, ljubomore, strasti i snažne emocionalne povezanosti.