Kao kćerka moćnog dostojanstvenika Fudživara no Mičinage, Šoši je sa samo 12 godina poslana u carski harem. Iako je carstvo već imalo caricu, ambiciozni otac pobrinuo se da i njegova kćerka dobije istu titulu, planirajući da kroz buduće unuke učvrsti vlast svoje porodice.

Strah, egzorcizmi i gužva u odaji

Početkom 1008. godine, vijest o caričinoj trudnoći stavila je cijeli dvor u pripravnost. Prema tadašnjim običajima, Šoši je preseljena u očevu kuću, gdje se očekivao porođaj. Međutim, 11. vijek donosio je ogromne zdravstvene rizike, a dvorjani su svaku komplikaciju pripisivali uticaju zlih duhova, takozvanih mononokea.

Dok su monasi i egzorcisti ispunjavali prostorije i glasno dozivali više sile, oko 40 ljudi tiskalo se između caričinog kreveta i pregrada. Muškarci su povremeno radoznato virili iza zavesa, što je za žene carskog dvora predstavljalo veliko poniženje, s obzirom na to da se plemenita Japanka nikada nije javno prikazivala strancima.

Borba za opstanak i politička pobjeda

Kontrakcije su trajale satima, a iscrpljena Šoši u jednom trenutku bila je spremna da se odrekne svetovnog života. Dvorjani su se užasnuli kada su joj počeli brijati kosu – čin koji je za aristokratkinju Heian ere značio kraj dotadašnjeg života i gubitak glavnog simbola ljepote.

Ipak, drama se završila rođenjem dječaka, princa Acuhire, čime je klan Fudživara ostvario željeni politički cilj. Dok su svi slavili dolazak budućeg vladara, mlada majka je danima vodila bitku sa iscrpljenošću i oporavkom. Šoši je kasnije rodila i drugog sina, a oba prijestolonasljednika su kasnije sjela na japanski tron. U kasnijim godinama, carica se ipak zamonašila, ostavši uticajna figura carske porodice sve do duboke starosti od 86 godina.