U prostranstvima pustinja i savana ljudi žive gotovo istim ritmom kao njihovi preci – uzgajaju stoku, poštuju drevne običaje i prenose priče koje su preživjele generacije. Za savremenog čovjeka mnogi njihovi rituali mogu djelovati neobično, pa čak i teško razumljivo, ali upravo ta autentičnost čini ova plemena predmetom interesovanja istraživača, antropologa i putnika iz cijelog svijeta. U ovom dijelu Afrike vrijeme kao da se kreće drugačijim tempom, a život je i dalje tijesno povezan sa prirodom, klimom i običajima koji određuju gotovo svaki dio svakodnevice.

Kako su plemena jugozapadne Angole sačuvala drevni način života

Istorija ovog područja seže duboko u prošlost. Još pre nove ere, teritorije današnje Angole naselila su Bantu plemena koja su se doselila sa sjevera. Oni su donijeli razvijenije tehnike obrade metala, pravljenje glinenog posuđa i druga znanja koja su u to vrijeme predstavljala veliki napredak. Međutim, zajednice koje su se naselile na jugozapadu zemlje ostale su izolovane zbog surovih pustinjskih predela i udaljenosti od drugih naselja. Upravo ta izolacija omogućila im je da sačuvaju brojne običaje koji su se u drugim dijelovima Afrike vremenom promijenili ili nestali.

Mukubal – pleme Herero naroda sa neobičnim pravilima

Među najpoznatijim zajednicama ovog regiona su Mukubal, grupa koja pripada narodu Herero. Tradicionalno se bave stočarstvom, ali meso ne predstavlja osnovu njihove ishrane. Umjesto toga, češće koriste žitarice, kukuruz i jaja. Jedan od najneobičnijih običaja jeste zabrana jedenja ribe. Prema njihovim predanjima, riba je nekada pomogla njihovom vođi da izbjegne neprijatelje, zbog čega je vremenom postala dio snažnog tabua.

U njihovoj zajednici postoji poligamija, ali žene imaju važnu i ravnopravnu ulogu u društvu. Posebnu pažnju privlače rituali vezani za izgled i odrastanje mladih žena. U tradicionalnim obredima neke pripadnice prolazile su kroz bolne zahvate na zubima, poput uklanjanja donjih sekutića i oblikovanja gornjih zuba. Među pravilima koja se prenose generacijama jeste i vjerovanje da muž i žena ne bi trebalo da razgovaraju pred strancima sve dok ne dobiju prvo dijete. Brakovi se tradicionalno povezuju sa stočnim bogatstvom, pa se za mladu daje određeni broj grla stoke. Prema običaju, mlađe djevojke imale su veću „vrijednost“, odnosno za njih je budući suprug morao da izdvoji više stoke.

Himba žene i tajna crvene zaštitne paste

Iako se najveći broj pripadnika plemena Himba nalazi u susjednoj Namibiji, pojedine zajednice žive i u Angoli. Njihov način života posebno privlači pažnju zbog jedinstvenog odnosa prema tijelu, ukrasima i prirodi. Tradicionalne kuće grade od mladih stabala koja oblikuju u kupaste konstrukcije, a zatim ih oblažu mješavinom zemlje i životinjskog izmeta kako bi bile stabilnije i otpornije na surove vremenske uslove.

Kod Himba naroda ukrasi nisu samo pitanje ljepote – oni označavaju identitet, starost, društveni status i pripadnost zajednici. Žene su poznate po crvenkastoj pasti kojom premazuju kožu i kosu. Pravi se od životinjske masti, pepela, crvenog okera i smole biljaka. Ova smjesa ima praktičnu ulogu: štiti kožu od jakog pustinjskog sunca, pomaže u očuvanju vlage i odbija insekte. Zbog nedostatka vode, svakodnevna higijena izgleda potpuno drugačije nego u modernim društvima. Kupanje vodom uglavnom je rezervisano za muškarce, dok žene koriste posebne rituale čišćenja pomoću pare. One zagrijavaju aromatično lišće biljke komifore na užarenom uglju, prekrivaju se tkaninom i koriste paru kako bi očistile tijelo. Nakon toga ponovo nanose zaštitnu pastu koja je postala simbol njihovog izgleda, piše Ona.rs.

Mvila – djevojke koje nose glinene ogrlice do vjenčanja

Još jedna zanimljiva zajednica Angole jeste pleme Mvila, koje je ostalo na svojoj zemlji čak i tokom teških perioda građanskog rata. Bave se pčelarstvom, stočarstvom i poljoprivredom, ali ono što najviše privlači pažnju jesu običaji vezani za izgled mladih žena. Neudate djevojke tradicionalno nose velike prstenove od slame premazane debelim slojem gline oko vrata. Ovaj ukras nosi se sve do vjenčanja, kada se tokom posebnog obreda skida i zamjenjuje višerednim ogrlicama od perli. Njihove frizure takođe predstavljaju pravi primer tradicionalne umetnosti. Kosa se oblikuje pomoću smese od kravlje balege, okera i životinjske masti, a zatim se ukrašava perlama, školjkama i metalnim detaljima. Frizura nije samo ukras, već način da se pokaže pripadnost zajednici i porodično porijeklo.

U ovom dijelu Angole postoje i zajednice koje gotovo potpuno izbjegavaju kontakt sa spoljnim svijetom. Jedno od njih je pleme Mukavana, čiji pripadnici nastoje da očuvaju izolovani način života i sopstvene običaje. Njihove tradicionalne frizure, ukrasi i način oblačenja predstavljaju dio identiteta koji se prenosi generacijama. Iako se svijet oko njih brzo mijenja, ova plemena i dalje čuvaju tragove prošlosti – način života u kojem priroda određuje ritam dana, a običaji povezuju sadašnje generacije sa precima.