Upravo u tim gotovo neprimjetnim trenucima djetinjstva, kako je vjerovao Sigmund Frojd, počinje da se oblikuje čovjek kakav će neko postati kasnije u životu.

Psiholozi ističu da nije riječ samo o pravilima i disciplini, već o atmosferi u kojoj dijete odrasta.

Važno je da li ga roditelji slušaju dok govori, da li ga prekidaju, da li se osjeća sigurno ili stalno pokušava da zasluži ljubav i odobravanje.

Frojd je smatrao da osjećaj voljenosti u djetinjstvu postaje unutrašnji oslonac koji čovjek nosi kroz cijeli život.

Zbog toga neka djeca kasnije odrastaju sa vjerom da mogu da se izbore sa problemima, dok druga razvijaju osjećaj straha, krivice ili nedovoljnosti.

Dijete možda neće zapamtiti svaku izgovorenu riječ, ali će pamtiti kako se osjećalo u svom domu i pored roditelja.

Djetinjstvo se, kako navode stručnjaci, ne gradi kroz velike događaje, već kroz svakodnevne sitnice – ton glasa, pogled, reakcije i osjećaj prihvaćenosti.

Ako dijete odrasta uz sigurnost i podršku, uči da vjeruje sebi i drugim ljudima. Ako se osjeća prihvaćeno, lakše gradi zdrave odnose kasnije u životu.

Pedagoškinja Marija Montesori govorila je da dijete koje raste okruženo prijateljstvom i podrškom uči kako da pronađe ljubav u svijetu.

Sa druge strane, djeca koja odrastaju uz ismijavanje, stalne kritike ili emocionalnu hladnoću često nauče da skrivaju emocije, stide se sebe ili se brane agresijom.

Stručnjaci upozoravaju da posljedice lošeg odnosa prema djetetu često postanu vidljive tek godinama kasnije.

To se može pokazati kroz nesigurnost, strah od odbacivanja ili stalnu potrebu za potvrdom od drugih ljudi.

Neki ljudi i kada imaju uspjeh, partnera ili stabilan život i dalje sumnjaju u sebe, dok drugi nose duboko usađen osjećaj da vrijede čak i kada pogriješe.

Frojd je jednom rekao:

"Čovjek koji je bio neprikosnoveni ljubimac svoje majke kroz život nosi osjećaj pobjednika i vjeru u uspjeh."

Psiholozi ističu da suština ove misli nije u privilegovanju djeteta, već u osjećaju sigurnosti i ljubavi koje nosi iz kuće.

Dijete koje odrasta uz toplinu, razgovor i prihvaćenost kasnije lakše podnosi greške, manje se plaši neuspjeha i sigurnije ulazi u odnose sa drugim ljudima.

Jer djeca možda ne pamte svaku rečenicu koju su čula, ali veoma dobro pamte kako su se osjećala dok su bila saslušana, zagrljena ili kritikovana, piše Ona.