Kako navodi, mnogi roditelji raspust doživljavaju kao pauzu od škole, dok ga drugi koriste kao priliku da djeca razviju samostalnost, istraže interesovanja i steknu nova iskustva.

Jedna od najčešćih grešaka je kasno planiranje. Roditelji često počnu razmišljati o ljetnim aktivnostima tek krajem proljeća, kada su najkvalitetniji programi već popunjeni. Najtraženiji kampovi, prakse i stipendije imaju rokove već tokom zime, zbog čega je važno planiranje započeti mnogo ranije.

Druga greška je oslanjanje na samo jednu opciju. Popularni programi su izuzetno konkurentni, pa roditelji koji žele najbolje prilike za svoju djecu prijavljuju ih na više mjesta i tek kasnije donose konačnu odluku.

Treća greška je fokus isključivo na organizovane aktivnosti. Iako su kampovi i kursevi korisni, Vulf ističe da vrijedna iskustva često dolaze kroz lične kontakte, preporuke i samostalno istraživanje. Djeca koja sama stupaju u kontakt sa ljudima iz oblasti koje ih zanimaju razvijaju važne vještine i inicijativu.

Kao četvrtu grešku navodi pretrpavanje djece obavezama. Iako struktura može biti korisna, slobodno vrijeme bez unaprijed definisanih aktivnosti pomaže razvoju samostalnosti, kreativnosti i organizacije.

On smatra da je važno pronaći balans između aktivnosti i odmora, kako bi djeca imala prostor za lični razvoj, druženje i hobije.

Takođe ističe da univerziteti prilikom prijava obraćaju pažnju na to kako su kandidati proveli raspuste, jer ih zanimaju mladi koji su tokom tog vremena razvijali sopstvena interesovanja i sazrijevali kao ličnosti, piše Ona.