Mnogi prvo gledaju u oči, prate pokrete ruku ili obraćaju pažnju na to da li sagovornik skreće pogled.

I upravo tu, kaže profesor psihologije Ričard Vajzmen, najčešće griješimo.

Jedan eksperiment BBC-ja pokazao je da ljudi mnogo teže otkrivaju laž kada osobu mogu da vide. Kada im je, međutim, ostavljeno samo ono što govori – rezultat je bio potpuno drugačiji.

Eksperiment koji je pokazao koliko lako nas laž može prevariti

BBC je želeo da intervjuiše političare, od kojih bi neki govorili istinu, a neki lagali, dok bi publika pokušavala da otkrije ko je ko.

Međutim, nijedan političar nije pristao na saradnju.

Zato je novinar preuzeo njihovu ulogu. Intervjuisan je dva puta i svaki put je odgovarao na pitanje o svom omiljenom filmu. Jednom je govorio istinu, a drugi put je lagao. Publika je zatim trebalo da proceni kada govori istinu.

I nije se baš proslavila.

 Završili smo sa oko 30.000 poziva i ono što smo videli je da je javnost radila isto na televiziji kao i u laboratorijskim eksperimentima – nisu mogli da razaznaju kada je lagao – rekao je Vajzmen, a prenosi Science Focus.

A onda su istraživači uradili nešto vrlo jednostavno – sklonili su sliku.

Zašto pogled u oči nije dokaz da neko laže?

Kada je publici pušten samo radio-transkript, bez mogućnosti da vidi osobu, sposobnost da otkrije laž drastično se povećala.

Vajzmen objašnjava da je razlog prilično logičan.

Način na koji gestikuliramo, gledamo ili se osmehujemo možemo donekle da kontrolišemo. O tome razmišljamo. Ali mnogo manje razmišljamo o tome kako izgovaramo riječi i kako slažemo priču.

 Vizuelni znaci su veoma kontrolisani – objasnio je psiholog. Upravo zato, kada je vizuelni dio uklonjen, ljudi su lakše uspijevali da razlikuju istinu od laži.

Zato pogled u stranu sam po sebi nije nikakav dokaz. Anksiozni ljudi to rade. Stidljive osobe takođe. Isto važi i za nekoga ko pokušava da se seti nečega što mu je u tom trenutku izmaklo iz sjećanja.

Kako uočiti da vam neko ne govori istinu

Ako želite da otkrijete da li vam neko govori istinu, mnogo više pažnje treba obratiti na ono što govori i način na koji to govori.

To je upravo ono što je Vajzmen izdvojio kao važan trag.

Laganje zahtijeva mnogo više razmišljanja nego pričanje istine. Osoba mora da vodi računa o tome šta vi znate, šta je već rekla i kako da sve uklopi u priču.

Ako vam je cilj prepoznati lažova, više pažnje obratite na njegove reči nego na pokrete. Zbog toga se određeni znaci mogu pojaviti u samom toku razgovora.

Obratite pažnju na glas, a ne na pokrete

Prema Vajzmenu, treba obratiti pažnju na oklevanja, duže pauze između pitanja i odgovora i nedostatak detalja.

Osoba koja laže mora u glavi da gradi priču i istovremeno proverava da li se sve uklapa. To je kognitivno zahtevno, pa se napor može čuti u glasu i načinu na koji osoba priča.

Zato, kada pokušavate prepoznati lažova, nemojte se oslanjati samo na ono što vidite. Mnogo korisnije može biti da pažljivo slušate, prenosi Krstarica.