Osim što rizikuju kazne za narušavanje javnog reda i mira, zaljubljeni parovi nerijetko postaju neželjeni svjedoci opasnih kriminalnih radnji, čime ugrožavaju sopstvenu bezbjednost.
Lokacije zaljubljenih koje su i danas popularne
Iako se grad širi i mijenja, mapa banjalučkih skrivenih mjesta za parove ostala je prilično dosljedna. Među najpopularnijim zonama za "fizičku manifestaciju ljubavi", od kojih su mnoge atraktivne i danas, izdvajaju se:
Prirodne oaze i periferija: Trapisti, Trapiska šuma, Šibovi, Ponir, Vrućica i Švedska plaža.
Gradski parkinzi i urbane zone: Parking UKC-a, Partizansko groblje, parking kod „Delte“, kao i parking u okviru Kampusa.
Parovi upravo na gradskim parkinzima i skrivenim, urbanim mjestima, parovi postaju lake mete voajera, ali i svjedoci situacija koji mnogi viđaju samo u akcionim filmovima.
Psihologija rizika: Zašto nas privlači zabranjeno voće?
Zašto parovi uopšte biraju automobil i neizvjesnost umjesto udobnosti? Odgovor leži u hemijskim reakcijama našeg mozga. Psiholog i psihoterapeut Dajana Budiša objašnjava da kod nekih ljudi seksualno uzbuđenje nije povezano isključivo sa samom intimnošću, nego sa osjećajem rizika i mogućnošću da budu viđeni.
"Mozak u takvim situacijama luči više adrenalina i dopamina, što može intenzivirati doživljaj uzbuđenja i cjelokupno iskustvo učiniti još snažnijim. Upravo taj spoj neizvjesnosti, adrenalina i iščekivanja kod pojedinaca dodatno pojačava seksualnu stimulaciju", ističe Budiša za Aloonline.
Ukoliko osoba takvo iskustvo doživi kao posebno intenzivno i prijatno, velika je vjerovatnoća da će željeti da ga ponovi.
"Mozak pamti situacije koje donose snažan osjećaj zadovoljstva, pa se kroz ponavljanje može stvoriti obrazac u kojem upravo rizik, adrenalin i mogućnost da budu viđeni postaju važan okidač seksualnog uzbuđenja. Zgod toga neki ljudi s vremenom sve češće traže slične situacije kako bi ponovo doživjeli isti nivo uzbuđenja", zaključuje Budiša.
Svjedočanstva sa terena: Umjesto nježnosti sumnjivi "paketi"
Iskustva Banjalučana koji su u mlađim danima praktikovali ovakve "izlete" potvrđuju da opasnost nije samo teoretska.
Jedan naš sugrađanin prisjeća se kako je sa tadašnjom djevojkom, a sadašnjom suprugom, redovno odlazio na parking u Trapistima. Nepisano pravilo među parovima bilo je gašenje farova po dolasku, zbog čega im je postalo sumnjivo kada je jedno vozilo počelo da blica na ulazu.
Uočili su luksuzni automobil sa zatamnjenim staklima i drugo vozilo koje mu se približilo. Prozori su se spustili, ali se naizgled ništa nije desilo. Scena se sljedeće veče ponovila, ali ovaj put bilo je jasno o čemu se radi.
"Vozač i suvozač iz drugog automobila su kroz prozor razmijenili neke pakete. Iskren da budem, nije nam bilo svejedno. Tek tada smo shvatili da smo u opasnoj situaciji i da to što se dešava nije legalno", ispričao je naš sagovornik.
Slučaj iz centra grada: Sumnjivi „transfer“ između zgrada
Druga sagovornica podijelila je bizarno iskustvo iz skrivenog kutka u širem centru grada. Parkiravši automobil između zgrada, ona i njen momak primijetili su vozilo u kojem je radio motor. Unutra su sjedili muškarac i djevojka.
Oko tri sata iza ponoći, pored njih se parkirao stariji muškarac sumnjivog izgleda. Nakon kratkog razgovora i rukovanja, mlađi muškarac je uzeo nešto od starijeg, a djevojka je ćutke prešla u automobil novopridošlog čovjeka.
"Sve je ukazivalo na to da je ta djevojka bila "plaćena", tvrdi Banjalučanka.
Pored opasnosti od kriminalnih obračuna, parovi su česta meta voajera koji bez srama stoje tik uz vozila i posmatraju unutrašnjost. Iako su ovakve situacije izuzetno neprijatne, sagovornici ističu da se taj sram ne može mjeriti sa strahom za sopstveni život koji su osjetili tokom prisustvovanja sumnjivim predajama roba i novca.
Zanimljivo je da niko od naših sagovornika nikada nije platio kaznu za razmjenu nježnosti na javnom mjestu. Kako kažu, ili su se dobro sakrili, ili su im nadležni progledali kroz prste. Ipak, oni koji se odluči na ljubavni sastanak u automobilu moraju imati na umu da im bezbjednost u mračnim šumarcima i na pustim parkinzima niko ne može da garantuje.
Komentari (0)