I dok njih trojica peku rakiju, Tonijev brat Željko zadužen je da za popodne ispeče prase.
Danas su stigli i gosti iz Berlina i Zagreba. Anđelko iz Zagreba, Nikica i Siniša iz Berlina.
„Ova današnja rakija je bolja od ove jučerašnje. Jača je za stepen-dva i pitkija. Doduše ne mogi pravo ni ocijeniti nakon jedne ispijene čašice“, rekao je Siniša Gubić.
Ekipa oko stola sa današnjom rakijom i prošlogodišnjim kulenom, kobasicom i slaninom, složila se da je doživljaj oko vesele mašine vrhunski, nesvakidašnji.
„Sa uživanjem smo u Hrvatskoj i Njemačkoj čitali reportažu o pokrivanju Miškove kuće prije mjesec dana. Tada su na krovu bila četiri Bošnjaka, a asistrirali su im po četiri Hrvata i Srbina. I danas je slično, samo što je stigla ekipa iz Zagreba i Berlina. Primijetili smo da su Barišići najčešće pominjani u medijima, a to je vjerovatno pouzdan znak da su dobri i pošteni ljudi, složili su se braća Siniša i Anđelko Gubić.
Na pitanje kako nema glave kuće, Josipa, poznatijeg nadaleko kao Miško, Toni je odgovorio da je u Dragaliću, na sestrinom imanju sa druge strane Save.
„Možda i osjeti miris rakije i svježe prasetine. Da je ovdje sa nama mogao bi okrenuti koji put ovaj mješač na kotlu“, u šali je rekao njegov sin Željko.
Situaciju je izvidio i lokalni poštar Slavko. Požurio je da podijeli penzije prije izbora. I taman dok je spakovao čekove i knjigu u torbu neko ga upita da neće na Tajland na nekoliko dana.
„Podijelio sam već penzije, prema zvuku moga motora ljudi ravnaju satove, a žene pristavljaju vodu za kafu“, rekao je u odlasku omiljeni poštar Slavko.
Na pitanje kako rakija baca začulo se da će se znati popodne, možda nekog i baci u obližnji šumarak.
Veselo je danas u Bok Jankovcu pored vesele mašine i dobrih ljudi.
Komentari (0)