I dok postoje knjige koje pročitamo, zatvorimo i ubrzo zaboravimo, neke ostanu sa nama godinama – ne zato što nude gotove odgovore, već zato što nas natjeraju da sebi postavimo prava pitanja.
Ako ove jeseni želite da pročitate samo dvije knjige, neka to budu djela koja su odavno prevazišla vrijeme u kojem su nastala. Jedna govori o smislu života čak i onda kada nam se čini da smo izgubili gotovo sve, a druga o ljudskoj prirodi, ljubavi, krivici, vjeri i vječnoj borbi koja se odvija u čovjeku.
„Zašto se niste ubili?“ – Viktor Frankl
Malo je knjiga koje na tako malom broju stranica uspijevaju da potpuno promijene ugao iz kojeg posmatramo život. Austrijski neurolog i psihijatar Viktor Frankl preživio je nacističke koncentracione logore, a iskustvo ekstremne patnje kasnije je pretočio u jedno od svojih najpoznatijih djela, kod nas objavljivano i pod naslovom „Zašto se niste ubili?“.
Frankl ne piše samo o užasima kroz koje je prošao. Suština knjige krije se u pitanju koje je mnogo šire: šta čovjeka održava kada mu se oduzmu sigurnost, sloboda, planovi, pa čak i ljudi koje voli?
Njegova ideja je da čovjek može da podnese izuzetno teške okolnosti ukoliko u životu još vidi smisao. Ne možemo uvijek da biramo ono što će nam se dogoditi, ali ostaje prostor u kojem biramo svoj odnos prema onome što nas je zadesilo.
Upravo zbog toga ovo nije knjiga koju treba čitati samo kada nam je teško. Ona tjera čovjeka da preispita šta mu je zaista važno, zbog čega ustaje svakog jutra i koliko energije troši na stvari koje, gledano iz šire perspektive, možda uopšte nisu toliko velike.
„Ponoćna biblioteka“ – Met Hejg
Koliko puta ste pomislili: „Šta bi bilo da sam tada izabrala drugačije?“ Da ste prihvatili drugi posao, ostali sa nekim koga ste napustili, preselili se, poslušali sebe umjesto drugih ili jednostavno krenuli drugim putem?
Upravo oko tog pitanja Met Hejg gradi roman „Ponoćna biblioteka“. Glavna junakinja Nora Sid nalazi se u neobičnoj biblioteci između života i smrti, prepunoj knjiga. Svaka od njih krije jednu verziju njenog života – onu koja bi se dogodila da je u određenom trenutku napravila drugačiji izbor.
Nora tako dobija priliku o kojoj su mnogi makar jednom maštali: da vidi kako bi izgledao njen život da nije napravila neke od odluka zbog kojih se kaje. Međutim, ono što otkriva postepeno ruši predstavu da negdje postoji savršena verzija života u kojoj smo izbjegli sve greške, gubitke i razočaranja.
Upravo tu leži jedna od najsnažnijih poruka knjige. Često idealizujemo puteve kojima nismo krenuli jer poznajemo samo probleme života koji smo izabrali, ali ne i probleme koji bi nas čekali na drugoj strani.
„Ponoćna biblioteka“ nije klasična knjiga samopomoći, već roman koji kroz neobičnu priču otvara velika pitanja o kajanju, propuštenim prilikama, sreći i smislu. Posebno može pogoditi ljude koji se često vraćaju prošlosti i pitaju se da li su negdje usput donijeli „pogrešnu“ odluku.
(Stil)
Komentari (0)