Velika posjećenost akademije pokazala je da sjećanje na septembar 1995. godine među Donjovakufljanima, koje često nazivaju i Srbobrancima, ne blijedi. Ponovo su se prisjetili golgote kroz koju su prošli 13. septembra 1995. godine, kada su bili primorani da napuste svoja ognjišta i krenu u nepoznato.
Na putu prema teritoriji pod kontrolom Vojske Republike Srpske, izbjeglička kolona napadnuta je u Bravnicama kod Jajca, gdje je, prema podacima Zavičajnog udruženja, stradao 81 civil, među kojima 12 djece mlađe od 12 godina.
Zeljko: Imao sam osam godina, 31 godinu kasnije još čekamo pravdu
Posebnu težinu Akademiji dala su svjedočenja ljudi koji su preživjeli napad u Bravnicama.
Za Radoslava Zeljka septembar svake godine vraća najteža sjećanja. U trenutku napada na kolonu imao je samo osam godina, a posljedice ranjavanja nosi i danas kao trajni invalid. Njegov rođak Marinko Zeljko je u istom napadu teško ranjen, a potom kao dječak odveden u logor u Livno.
“U vrijeme masakra imao sam osam godina. Danas, 31 godinu poslije, preživjeli još čekaju pravdu. Postoji mnoštvo živih svjedoka, a predmet je i dalje u Tužilaštvu BiH. Zahvaljujući naporima Zavičajnog udruženja “Srba Donjovakufljana Gradiška” ovaj zločin nije zaboravljen, a i ova Akademija predstavlja značajan doprinos očuvanju sjećanja“, rekao je Zeljko.
O ovom zločinu godinama se malo govorilo, a Zavičajno udruženje “Srba Donjovakufljana Gradiška“ posljednjih godina nastoji da sačuva sjećanje na žrtve i insistira na procesuiranju odgovornih.
“Mi smo obilježili mjesto stradanja u Bravnicama, postavili ploču sa imenima stradalih i krst. Prije nekoliko godina snimili smo i dokumentarni film ‘Zaboravljeni zločin u Bravnicama’ i činimo sve da pokrenemo institucije BiH kako bi odgovorni za ovaj zločin izašli pred lice pravde“, istakao je predsjednik Zavičajnog udruženja Davor Šandara.
Stevandić: Ne smijemo zaboraviti mjesta iz kojih su Srbi morali otići
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić poručio je da je Donji Vakuf samo jedno od brojnih mjesta u kojima su Srbi vijekovima živjeli, a koja su tokom rata morali da napuste, ostavljajući za sobom domove i grobove predaka.
“Ono što danas imamo jeste Republika Srpska, koju smo stvorili i koju moramo braniti svim svojim resursima, jer je to mjesto gdje možemo da njegujemo svoje običaje i sjećamo se naših stradalih. Mi nekada dobacimo i dalje od njenih granica, a primjer su Srbi iz Donjeg Vakufa, koji ne odustaju od svog zavičaja iako on nije u Republici Srpskoj“, istakao je Stevandić.
Gradonačelnik Gradiške Zoran Adžić podsjetio je da je upravo Gradiška prihvatila veliki broj ljudi protjeranih sa područja Donjeg Vakufa.
Kako je poručio, podrška nije završila njihovim dolaskom u Gradišku, pa je Grad pružio podršku i izgradnji hrama i parohijskog doma u Donjem Vakufu, nastojeći da pomogne očuvanju veze prognanih Srba sa zavičajem.
Od Srbobrana do Košara – sjećanje na Aleksandra Kisina
Dio ovogodišnje Memorijalne akademije bio je posvećen i Aleksandru Kisinu, pripadniku 19. srbobranske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske, koji je svoj vojnički put kasnije nastavio u Vojsci Jugoslavije.
Publika je imala priliku da kroz dokumentarni film „Aleksandar Kisin – Od Kisina do Košara“ upozna njegovu životnu priču, od djetinjstva i porodice, preko ratnog puta, do Košara, gdje je poginuo u aprilu 1999. godine.
Na taj način druga Akademija “Krvavi put progona“ nije bila samo podsjećanje na egzodus i stradanje, već i pokušaj da se kroz lične priče sačuva sjećanje na ljude čije su sudbine obilježile jedno od najtežih razdoblja novije istorije ovog kraja.
U nedjelju parastos u Bravnicama
Program obilježavanja 31 godine od egzodusa Srba iz Donjeg Vakufa i okolnih opština biće završen u nedjelju, 13. septembra, na godišnjicu stradanja izbjegličke kolone.
Na mjestu stradanja u Bravnicama kod Jajca biće služen parastos za nevino stradale civile, nakon čega će istog dana u Domu omladine u Banjaluci biti prikazan dokumentarni film “Zaboravljeni zločin u Bravnicama“.
Tri decenije kasnije, poruka potomaka, preživjelih i članova Zavičajnog udruženja ostaje ista – narod koji nije pokleknuo ne smije dozvoliti ni da njegove žrtve budu zaboravljene.
Komentari (0)