Tokom predstavljanja, održanog u subotu, 24. oktobra, posebna pažnja posvećena je pitanjima ljudske prirode, odgovornosti i načinima na koje nasilje postaje prihvaćeno u društvu.

Zafranović je istakao da se fenomenom zla bavi od svojih prvih filmskih ostvarenja, ali da novi film predstavlja vrhunac njegovog dosadašnjeg istraživanja te teme.

„Htio sam da pokažem kako se zlo širi“

Govoreći o filmu „Zlatni rez '42: Djeca Kozare“, reditelj je objasnio da je istorijske činjenice koristio kao polazište za umjetničko istraživanje zla.

„Htio sam da kažem na koji način se zlo širi, prvo od sebe pa onda dalje. Na koji način se ono širi do tih monstruoznih situacija u logoru kad je to ozakonjeno, kad se može ubijati bez ikakvih sankcija“, rekao je Zafranović.

Dodao je da je upravo pitanje nastanka i širenja zla obilježilo gotovo čitavu njegovu karijeru.

„To zlo sam istraživao od prvih filmova, a ovo je vrhunac tog istraživanja šta je to zapravo zlo“, poručio je.

Film o Jasenovcu kao suočavanje sa prošlošću

Film „Zlatni rez '42: Djeca Kozare“ bavi se stradanjem srpskog stanovništva, posebno djece sa Kozare, tokom Drugog svjetskog rata i zločinima ustaškog režima Nezavisne Države Hrvatske.

Zafranović je istakao da je snimanjem ovog ostvarenja želio da podstakne suočavanje sa istorijskim zločinima i odgovornošću za njih.

Svoj autorski postupak uporedio je sa simboličnim gestom nekadašnjeg njemačkog kancelara Vilija Branta, koji je 1970. godine kleknuo pred spomenikom žrtvama Varšavskog geta.

Reditelj je objasnio da film doživljava i kao lični čin suočavanja sa zločinima počinjenim u ime naroda kojem pripada.

„Ja nemam pravo da govorim o tuđem zlu, nego prije toga moram o zlu mog naroda“, rekao je Zafranović.

Dodao je da se tokom snimanja niko nije miješao u njegov autorski rad.

„Ući u Jasenovac i izaći sa ovim filmom veliki je poduhvat“

Zafranović je naglasio da je istraživanje zločina u Jasenovcu za njega predstavljalo dugotrajan i zahtjevan umjetnički proces.

„Ući u Jasenovac i izaći sa ovim filmom, to je veliki poduhvat“, izjavio je reditelj.

Govoreći o reakcijama na ostvarenje, naveo je da pojedini ljudi zbog političkih razloga nisu prisustvovali beogradskoj premijeri.

Ipak, izrazio je zadovoljstvo realizacijom filma, ističući da je nastojao da sačuva njegovu umjetničku i istorijsku vjerodostojnost.

Prema njegovim riječima, ostvarenje je upućeno publici u Hrvatskoj, ali i srpskom narodu koji je pretrpio stradanja, posebno stanovništvu Kozare i banjalučkog područja.

Zečević uporedio Zafranovića sa Bertolučijem i Tarkovskim

O njegovom stvaralaštvu govorio je i filmolog Božidar Zečević, koji je istakao značaj Zafranovićevog filmskog opusa za razumijevanje istorije i kolektivnog sjećanja.

Prema Zečevićevom mišljenju, „Zlatni rez '42: Djeca Kozare“ može imati katarzičan značaj za srpsku i hrvatsku publiku, jer otvara pitanja zločina, stradanja i istorijske odgovornosti.

Govoreći o Zafranovićevom umjetničkom izrazu, Zečević ga je uporedio sa dvojicom velikih evropskih reditelja.

„On je poput Bertolučija i može da se kaže, poput Tarkovskog, nekako navikao da objedinjuje svjetove. U njegovom stvaralaštvu naći ćemo jednu cijelu epohu“, rekao je Zečević.

„Anatomija zla“ kao nastavak višedecenijskog istraživanja

Knjiga „Anatomija zla“ donosi sabrane intervjue i razmišljanja o temama koje su obilježile Zafranovićevo stvaralaštvo.

U središtu su pitanja nastanka zla, ljudskih postupaka u ekstremnim istorijskim okolnostima i posljedica koje ideologija i nacionalizam mogu imati kada se nasilje normalizuje.

Djelo se ne zadržava samo na analizi istorijskih tragedija, već otvara i pitanje mogućnosti prevazilaženja mržnje i suočavanja sa prošlošću.

Zafranovićevo gostovanje održano je u okviru 69. Međunarodnog sajma knjiga u Beogradu, koji traje od 23. do 31. oktobra pod sloganom „Riječi grade svijet“.