Prema njihovim preporukama, automobil bi zimi trebalo prati približno isto često kao i ljeti, odnosno onda kada je vidljivo prljav. Ključno je da se pranje obavlja u momentima kada vremenski uslovi to dozvoljavaju i kada sam proces ne predstavlja rizik za vozilo.

Zimska so, koja se koristi za održavanje prohodnosti puteva, često se smatra glavnim neprijateljem karoserije. Međutim, stručnjaci naglašavaju da so postaje ozbiljan problem uglavnom na mjestima gdje je lak već oštećen. Ako je zaštitni sloj boje neoštećen, vozilo može bez većih problema izdržati zimske nečistoće.

Postoje situacije kada pranje treba izbjegavati. Prije svega, to su ekstremno niske temperature. Ispod minus deset stepeni Celzijusa pranje se ne preporučuje zbog opasnosti od termičkog šoka. Hladni dijelovi vozila tada dolaze u kontakt sa toplom vodom, čija temperatura u auto-praonicama iznosi između 10 i 30 stepeni, što dugoročno može dovesti do oštećenja laka.

Takođe, prije pranja obavezno je ukloniti snijeg i led sa automobila. Naknadno struganje leda može izazvati mehanička oštećenja boje i dodatno pogoršati stanje zaštitnog sloja.

Kada je riječ o programima pranja, osnovno pranje je sasvim dovoljno. Prvo ispiranje uklanja prljavštinu i smanjuje rizik da četke u auto-praonici oštete lak. Dodatni programi sa vrućim voskom ili zaštitom donjeg dijela nisu nužni, ali mogu biti lični izbor vlasnika.

Stručnjaci savjetuju i redovne kontrole vozila prije i poslije zimske sezone. Pravovremeno otkrivanje i sanacija oštećenja zaštite donjeg dijela vozila značajno smanjuju rizik od pojave rđe i produžavaju vijek automobila.