Svijet je 3. juna 2016. godine zanijemio pred viješću koja je pogodila planetu poput groma: preminuo je Muhamed Ali. Čovjek koji je sam sebe s pravom proglasio "Najvećim", bokser koji je plesao u ringu i prkosio moćnicima van njega, izgubio je svoju posljednju, višedecenijsku bitku.
Iza glamuroznih naslova i televizijskih retrospektiva o sportskoj legendi ostala je surova, potresna i javnosti rijetko prikazivana priča o tome kako je Muhamed Ali stvarno proveo svoje posljednje dane i šta je bio zvanični, a šta stvarni uzrok njegove smrti.
Šta je stvarno ubilo šampiona?
Zvanični izvještaj portparola porodice Ali glasio je da je šampion preminuo od septičkog šoka izazvanog neodređenim prirodnim uzrocima, nakon što je primljen u bolnicu u Skotsdejlu, u Arizoni, zbog teških respiratornih problema. Imao je 74 godine. Međutim, medicinska istina je mnogo dublja i kompleksnija. Septički šok bio je samo finalni čin drame koja je počela još 1984. godine, kada je Aliju službeno dijagnostikovana Parkinsonova bolest (hronični neurodegenerativni poremećaj). Iako se godinama debatovalo da li je bolest direktna posljedica hiljada udaraca koje je primio u glavu tokom karijere, medicinski stručnjaci su složni: trauma mozga pretrpljena u ringu drastično je ubrzala i pogoršala propadanje njegovog nervnog sistema.
U poznoj fazi bolesti, Alijev organizam je bio potpuno iscrpljen. Parkinsonova bolest pustoši mišićni sistem, uključujući i mišiće zadužene za gutanje i disanje. Zbog toga su njegovi disajni putevi godinama bili ranjivi, a obične infekcije, sa kojima bi se zdrav organizam lako izborio, za Alija su bile smrtonosna prijetnja. Kada je u kasno proljeće 2016. respiratorna infekcija prešla u tešku upalu pluća, došlo je do ulaska bakterija u krvotok, otkazivanja organa i fatalnog pada krvnog pritiska, odnosno sepse.
Posljednje godine života Muhamed Ali je proveo daleko od očiju javnosti, u svojoj kući u Peradajs Veliju u Arizoni, okružen suprugom Loni i medicinskim osobljem. Čovjek koji je nekada držao višemilionske auditorijume hipnotisanim svojim brzim jezikom i duhovitim rimama, u svojim posljednjim danima bio je zarobljen u sopstvenom tijelu. Skoro potpuno je izgubio moć govora; komunicirao je uglavnom treptajima, blagim stiskom ruke ili jedva čujnim šapatom.Njegov dugogodišnji bliski prijatelj i fotograf Bing Krosbi, koji ga je posjećivao pred kraj života, opisao je te dane kao potresno svjedočanstvo o prolaznosti snage:
"Sjedio bi u svojoj fotelji satima. Tijelu je nedostajalo snage, ali kada biste ga pogledali u oči, vidjeli biste da je onaj stari šampion i dalje unutra. Gledao je snimke svojih starih borbi na televiziji. Ponekad bi mu se usne razvukle u blagi osmijeh dok gleda kako pobjeđuje Sonija Listona ili Džordža Formana."
Alijevi dani bili su strogo strukturisani oko terapija. Ustajao bi rano, uzimao koktel lijekova koji su mu pomagali da kontroliše nevoljne kretnje i drhtavicu, a zatim bi provodio vrijeme u dvorištu, gledajući prirodu. Zbog uznapredovale bolesti, teško se kretao, čak i uz pomoć kolica, a svaki fizički napor predstavljao je ogroman rizik od padova i povreda.
Posljednje pojavljivanje u javnosti
Iako teško bolestan, Ali je odbijao da se potpuno preda. Njegovo posljednje zvanično pojavljivanje u javnosti dogodilo se u aprilu 2016. godine, manje od dva mjeseca prije smrti, na humanitarnoj večeri "Celebrity Fight Night" u Feniksu, događaju koji je pomagao u prikupljanju sredstava za Alijev centar za Parkinsonovu bolest.
Svjedoci kažu da je to bio izuzetno emotivan i bolan prizor. Šampion je sjedio za stolom u tamnim naočarima, vidno iscrpljen, nepomičan, dok su mu slavne ličnosti prilazile sa dubokim poštovanjem. Više nije mogao da drži glavu pravo bez napora, ali je njegova harizma i dalje ispunjavala prostoriju. Bilo je to njegovo posljednje zbogom svijetu koji ga je obožavao.
Drama u bolnici i čudo na samrti
Kada je 2. juna 2016. primljen u bolnicu u Arizoni, ljekari su odmah znali da je situacija kritična. Respiratorni trakt je otkazivao, a lijekovi više nisu djelovali na stabilizaciju vitalnih funkcija. Porodica je hitno pozvana da se oprosti od njega.
Sve njegove kćerke i supruga Loni stajale su oko bolničkog kreveta. Ono što se desilo u posljednjim minutima Alijevog života, njegova ćerka Hana Ali kasnije je opisala kao medicinsko čudo koje je dokazalo koliku je snagu volje ovaj čovjek posjedovao.
Prema njenim riječima, svi ključni organi Muhameda Alija su otkazali, monitori su pokazivali ravne linije, ali njegovo srce je odbijalo da prestane da kuca. Punih 30 minuta nakon što su mu pluća i bubrezi prestali sa radom, Alijevo snažno sportsko srce je i dalje kucalo u grudima, ostavljajući ljekare u šoku. "Niko nikada nije vidio ništa slično. To je bio ultimativni dokaz snage njegovog duha i tijela", napisala je Hana na društvenim mrežama nakon očeve smrti.
Odlazak istinske legende
Muhamed Ali je zvanično proglašen mrtvim 3. juna 2016. u 21:10 po lokalnom vremenu. Njegovo tijelo je prenijeto u rodni Luisvil u Kentakiju, gdje je organizovana trodnevna ceremonija ispraćaja kojoj su prisustvovale stotine hiljada ljudi, uključujući svjetske lidere, glumce i sportiste.
Njegovi posljednji dani možda jesu bili tihi, teški i obilježeni patnjom tijela koje ga je izdalo, ali način na koji je podnosio bolest i dostojanstvo sa kojim je otišao u istoriju samo su potvrdili ono što je svijet odavno znao - da je Muhamed Ali bio i ostao veći od života.
(Stil)
Komentari (0)