Detaljna zdravstvena analiza Marije Branjas, jedne od najstarijih osoba na svijetu, sugeriše da je jedan od razloga zašto je doživjela 117 godina taj što je imala izuzetno mlad genom. Neke od njenih rijetkih genetskih varijanti povezane su sa dugovječnošću, snažnom imunološkom funkcijom, kao i zdravim srcem i mozgom.

Naučnici iz Španije sada koriste ove nalaze da bi „pružili novi uvid u biologiju ljudskog starenja“, predlažući biomarkere za zdravo starenje i potencijalne strategije za produženje životnog vijeka. Rezultati studije, objavljeni u časopisu „Cell Reports Medicine“, zasnovani su na uzorcima krvi, pljuvačke, urina i stolice koje je Branjas dobrovoljno dala prije smrti 2024. godine, kada je bila najstarija živa osoba na svijetu.

Prema timu sa Instituta za istraživanje leukemije „Josep Carreras“ u Barseloni, Marija je imala ćelije koje su se „ponašale“ kao da su znatno mlađe od njene hronološke dobi. Doživjela je preko 30 godina više od prosječnog životnog vijeka žena u svojoj domovini, Kataloniji, piše „Science Alert“.

U poznim godinama, Marija Branjas je imala generalno dobro zdravlje, sa odličnim kardiovaskularnim stanjem i veoma niskim nivoima upale. Imunološki sistem i crijevni mikrobiom pokazivali su obrasce tipične za znatno mlađe ljude. Imala je izuzetno nizak „loš“ holesterol i trigliceride, a vrlo visok nivo „dobrog“ holesterola.

Zanimljivo je da su naučnici otkrili ogromnu eroziju njenih telomera – zaštitnih „kapica“ na krajevima hromozoma. Iako se kraći telomeri obično povezuju s većim rizikom od smrti, nova istraživanja sugerišu da kod superstogodišnjaka telomeri možda i nisu pouzdan marker starenja. Zapravo, veoma kratki telomeri su joj možda čak i pomagali. Naučnici pretpostavljaju da je kraći životni vijek ćelija mogao spriječiti razvoj raka.

Genetika + stil života = eliksir mladosti

Branjas je živjela mentalno, društveno i fizički aktivno, ali imala je i „genetsku sreću“. Iako se vjeruje da je mediteranska ishrana bogata jogurtom igrala neku ulogu, njena ekstremna dugovječnost vjerovatno je rezultat kombinacije brojnih genetskih i spoljašnjih faktora.

Naučnici su istakli: „Slika koja proističe iz ove studije, iako se zasniva samo na jednoj izuzetnoj osobi, pokazuje da ekstremna starost i loše zdravlje nisu nužno povezani.“ Naravno, studija jedne osobe ne može dati univerzalne odgovore, ali pomaže u oblikovanju novih pravaca istraživanja. Veće studije su već identifikovale jedinstvene biomarkere kod osoba koje se uspješno odupiru bolestima i stare sporije od prosjeka.

Stogodišnjaci su najbrže rastuća demografska grupa na svijetu, ali samo 1 od 10 koji doživi 100 godina – poživi još jednu deceniju. Marija Branjas je dala istraživačima rijetku šansu da prouče šta sve može da omogući ekstremno dug ljudski život.

(NajŽena)