Tokom vrelih ljetnjih dana, jezera, reke, potoci mogu da deluju naročito primamljivo. Međutim, koliko god privlačno izgledali, ove vode ponekad sadrže opasne patogene koji mogu naglo da prekinu ljetnje planove.

Svakog ljeta, otprilike u ovo vrijeme, u vijestima se pojavljuju izvještaji o ljudima koji su preminuli nakon što su se zarazili "amebom koja jede mozak" ili završe u bolnici nakon gutanja toksičnih algi.

Ove vode nisu filtrirane, niti dezinfikovane kao bazeni – one su dio živih ekosistema u kojima mogu da se razvijaju bakterije, paraziti i drugi patogeni – rekao Don Tušara Galbadage, doktor nauka i profesor javnog zdravlja na Univerzitetu Teksas, čije istraživanje se fokusira na mikrobiologiju i patogenezu infektivnih bolesti.


Iako su ovakva oboljenja rijetka, ovakvi izvještaji su važan podsjetnik da je uvijek pametno dva puta razmisliti prije nego što se uskoči u vodu.

Koji su rizici kupanja u rekama i jezerima


Kao što je već pomenuto, obolijevanje usljed plivanja u slatkovodnim površinama nije uobičajeno. Ipak, uvijek postoji određeni nivo rizika. To posebno važi za toplu, stajaću vodu i poslije obilnih padavina.


– Tokom kišnih oluja, u vodu mogu da se izliju poljoprivredni otpad, kanalizacija ili raspadajući organski materijal, što dovodi do povećanog nivoa hranljivih materija koje podstiču razmnožavanje mikroorganizama. Zatim, možete da se razbolite ako progutate zagađenu vodu, ako vam prsne u oči ili ako otvorena rana dođe u kontakt s njom – objašnjava Galbadage.


Većina zdravih ljudi koji se zaraze putem vode oporavi se bez potrebe za medicinskim tretmanom. Međutim, kod osjetljivih grupa, uključujući malu djecu, starije osobe i imunokompromitovane pojedince – infekcije mogu brzo da prerastu u ozbiljne komplikacije.


U nastavku su neki od mikroorganizama na koje treba obratiti pažnju ovog ljeta.

Bakterije


Leptospira – spiralne bakterije koje izazivaju bolest sličnu gripi poznatu kao leptospiroza – izlučuju se urinom zaraženih životinja poput glodara i stoke.


– Leptospira uspijeva u toplim, stajaćim slatkovodnim površinama, i može da uđe u tijelo preko očiju ili usta – rekla je za Health dr Bobi Prit, direktorka Laboratorije za kliničku parazitologiju na klinici Mejo i portparolka Kolegijuma američkih patologa.


Dok blagi slučajevi obično prolaze sami od sebe, teži oblici mogu da zahtijevaju hospitalizaciju i da dovedu do oštećenja bubrega.


Vibrio je još jedna bakterija koja se nalazi i u slanoj i u boćatoj vodi (gdje se slatka voda miješa s morskom).


Postoje dvije glavne vrste, objašnjava Prit:


– Vibrio vulnificus, koji izaziva teške infekcije rana i infekcije krvi, i Vibrio parahaemolyticus, koji izaziva gastrointestinalne simptome kao što su dijareja i mučnina. Iako se ove bakterije često unose u organizam preko sirovih ili nedovoljno kuvanih školjki, mogu da uđu i kroz otvorene rane.


Ove infekcije obično brzo napreduju i mogu da se liječe antibioticima, hitnom njegom za rane, a u najtežim slučajevima i hirurškim zahvatom.

Paraziti


Kada je riječ o parazitima, mnogi vrebaju oko slatkovodnih kupališta.


Možda najčešći među njima je Đardija, koja može da izazove đardijazu – gastrointestinalnu bolest koja izaziva dijareju, stomačne grčeve, nadutost i gasove. Dok neki zaraženi ne razviju simptome, drugi mogu da imaju tegobe i do šest sedmica.


Kao i kod prethodno pomenutih bakterija, dr Prit kaže da se infekcija obično prenosi gutanjem zagađene vode, najčešće iz potoka ili jezera. Postoje antiparazitni lijekovi poput metronidazola koji pomažu u liječenju infekcije.


Cryptosporidium je još jedan parazit koji izaziva vodenastu dijareju. Ovaj parazit širi se fekalnim zagađenjem od strane zaraženih osoba i može izazvati dijareju, mučninu i umor. Cryptosporidium je otporan i može preživjeti u različitim vrstama vode – objašnjava Prit.


Možda najstrašniji, ali i najrjeđi jeste Naegleria fowleri (N. fowleri), ameba koja može da izazove fatalnu infekciju mozga. Do infekcije dolazi kada voda silovito uđe u nos, na primjer prilikom ronjenja ili potpunog potapanja glave. Za razliku od nekih drugih bolesti koje se prenose vodom, gutanje vode sa N. fowleri ne izaziva infekciju.


Bolest počinje jakom glavoboljom, mučninom, povraćanjem i groznicom, a zatim prelazi u ukočenost vrata, konfuziju i halucinacije. U roku od pet dana može doći do kome i smrti.


– Uobičajeno se naziva "ameba koja jede mozak" jer tokom infekcije uništava moždano tkivo, a gotovo uvijek je smrtonosna – rekla je Prit i dodala da je samo četvoro ljudi preživjelo ovu bolest u periodu od 1962. do 2023. godine.

Toksična cvjetanja algi


Alge, naročito plavo-zelene alge (cijanobakterije), mogu brzo da se razmnože i formiraju sloj pjenaste mase na površini slatke vode, koja može da bude zelena, plava ili druge boje. Ova cvjetanja naročito vole tople, sporo-tekuće vode bogate hranljivim materijama.


– Neki od ovih organizama proizvode toksine koji mogu da izazovu osipe na koži, stomačne tegobe, oštećenje jetre, a u rijetkim slučajevima i neurološke efekte – rekla je Prit.

Virusi


Na kraju, i virusi, uključujući adenovirus i norovirus, mogu da se zadržavaju u rekama i jezerima. Osoba može da se razboli ako slučajno proguta kapljice koje sadrže neki od ovih otpornih virusa. Obe vrste izazivaju virusni gastroenteritis – dijarejnu bolest koja je, u većini slučajeva, blaga i kratkotrajna.

Na šta obratiti pažnju


Kada se naiđe na primamljivo mjesto za kupanje u slatkoj vodi, treba potražiti informacije o toj vodenoj površini. Popularna kupališta često se nadziru ili redovno testiraju. Ako su u vodi otkriveni ili prijavljeni patogeni, nadležne službe obično objave upozorenja da se ne ulazi u vodu.


Što se tiče vizuelne procjene, nažalost, često ne postoje očigledni znaci da je voda opasna.


Ipak, uopšteno govoreći, preporučuje se izbjegavanje boćate vode (gdje se miješaju slatka i slana voda), stajaće vode i vode neprijatnog mirisa, jer su vjerovatno zagađenije i sadrže veći broj patogena u poređenju sa bistrom, tekućom i bezmirisnom vodom.


– Miris zagađene vode podsjeća na kanalizaciju, sumpor ili raspadajuće bilje – kaže Galbadage.


On savjetuje i da se izbjegava voda koja na površini ima sloj pjene ili sluzi.


– Mutna voda možda i ne sadrži patogene, ali donosi druge rizike – zamućenost može da prikrije potopljene predmete, granje ili uginule životinje koje takođe predstavljaju opasnost po zdravlje – dodaje Galbadage.


S druge strane, čak i voda koja izgleda čisto i bistro može da sadrži patogene, dok voda koja izgleda sumnjivo – poput mutne boje ili prisustva zelenih algi – ne mora nužno da bude štetna.


– Kada ste u nedoumici, razmislite o tome da odložite planirano kupanje ako je nedavno padala kiša, naročito nakon obilne oluje – savjetuje Galbadage.

Kako smanjiti rizik, čak i ako voda izgleda bezbjedno


Ako voda izgleda bezbjedno i ne mogu da se pronađu nikakva zdravstvena upozorenja, i dalje je pametno biti oprezan. Da bi se smanjio rizik od zaraze putem vode, dr Pastula preporučuje sljedeće jednostavne korake:



  • Ne plivati s otvorenim posjekotinama ili ranama




  • Izbjegavati gutanje vode




  • Truditi se da voda ne uđe u nos




  • Ne podizati mulj s dna




  • Ne plivati u blizini kanalizacionih ili odvodnih cijevi




  • Oprati ruke nakon plivanja




Galbadage dodatno savjetuje da se nakon plivanja istušira, da se nose naočare za plivanje radi zaštite očiju i da se tokom plivanja drži glava iznad vode.


Samo zato što je jezero ili bara vizuelno čista, ne znači da je i stvarno bezbjedna.


(Health)