Najsitnije čestice zagađivača mogu iz pluća ući u krvotok i proširiti se tijelom, pa čak i stići do mozga, gdje izazivaju upale i oksidativni stres. Nova saznanja ukazuju na to da bi spisak neuroloških problema povezanih sa zagađenjem, koji već uključuje demenciju i moždani udar, sada mogao biti proširen, piše portal „Sajens alert“.

Povezanost sa Parkinsonovom bolešću

Nova metaanaliza naučnika sa Univerziteta u Kembridžu, u kojoj su pregledane decenije istraživanja, ukazuje na to da dugogodišnje udisanje zagađenog vazduha može povećati rizik od razvoja Parkinsonove bolesti.

U studiji, objavljenoj u časopisu „Envajronment internešenel“ (Environment International), analizirana su 42 prethodna istraživanja iz Sjeverne Amerike, Evrope i Azije. To je do sada najobuhvatniji pregled koji se bavio vezom između dugotrajne izloženosti spoljašnjem zagađenju vazduha i nekoliko glavnih neurodegenerativnih bolesti.

Najupečatljiviji rezultati odnose se na Parkinsonovu bolest, koja je bila predmet 26 analiziranih studija. Naučnici su utvrdili da se za svakih pet mikrograma po kubnom metru povećanja dugotrajne izloženosti česticama PM2,5 rizik od Parkinsonove bolesti povećava za približno 10 odsto.

Izloženost krupnijim česticama PM10 povezana je sa 18 odsto većim rizikom za svakih 15 mikrograma povećanja po kubnom metru. U čestice PM10 ubrajaju se polen, poljoprivredna prašina, čađ, pepeo i dim iz dizelskih motora.

Radi poređenja, istraživači navode da je prosječna koncentracija čestica PM2,5 uz saobraćajnice u centru Londona 2023. godine iznosila 10 mikrograma po kubnom metru.

Šta to znači za pojedinca?

Ovi podaci ne znače da će svako ko udiše zagađen vazduh oboljeti od Parkinsonove bolesti, već da se rizik statistički povećava. Individualni rizik i dalje je relativno nizak jer na razvoj bolesti utiču i drugi faktori, poput genetike, starosti i ishrane.

Ipak, s obzirom na to da su milioni ljudi svakodnevno izloženi zagađenju, čak i skroman porast rizika može na nivou populacije dovesti do značajnog broja novih slučajeva.

Pri tome je važno istaći da se na faktore poput starosti i genetike ne može uticati, dok je zagađenje vazduha u velikoj mjeri pod ljudskom kontrolom.

„Kako globalno opterećenje neurodegenerativnim bolestima raste, sve je važnije razumjeti faktore rizika iz životne sredine na koje možemo uticati“, naveo je na Linkedinu (LinkedIn) Analan Navaratnam, klinički istraživač sa Univerziteta u Kembridžu.

„Naši nalazi potvrđuju da bi poboljšanje kvaliteta vazduha moglo donijeti koristi koje prevazilaze zdravlje srca i disajnih puteva, a moglo bi doprinijeti i strategijama za smanjenje broja oboljelih od Parkinsonove bolesti.“

Manje jasna veza sa drugim bolestima

Pregled ipak nije donio samo loše vijesti. Naučnici nisu pronašli uvjerljive dokaze da dugotrajna izloženost česticama PM2,5 ili azot-dioksidu povećava rizik od multiple skleroze.

Takođe, nije pronađena jasna veza između čestica PM2,5 i bolesti motornih neurona, kao što je amiotrofična lateralna skleroza (ALS).

Istraživači, međutim, napominju da nije bilo dovoljno studija za analizu — svega po tri za multiplu sklerozu i bolesti motornih neurona — pa je teško donijeti konačne zaključke.

Navaratnam dodaje da određeni nalazi, ili njihov izostanak, „mogu zavisiti od načina na koji su same studije bile osmišljene“.

„Hitno su nam potrebna dodatna istraživanja na većim populacijama kako bismo ispitali ovaj značajan javnozdravstveni problem“, poručio je Navaratnam.

Zagađenje kao promjenjivi faktor rizika

Jedan od najvećih izazova u ovakvim istraživanjima jeste spor razvoj neurodegenerativnih bolesti, koji često traje decenijama. Ljudi se sele, nivoi zagađenja se mijenjaju i teško je precizno procijeniti nečiju cjeloživotnu izloženost.

Uprkos tome, naučnici tvrde da zagađenje vazduha zaslužuje pažnju kao jedan od rijetkih faktora rizika za ove bolesti na koji je moguće uticati.

„Ovi nalazi dopunjuju sve brojnije i čvršće dokaze o štetnom uticaju zagađenja vazduha na zdravlje širom svijeta — od širokog spektra bolesti koje pogađaju svaki organ do prerane smrti“, rekla je epidemiolog Aleksandra Tijen-Smit sa Univerziteta u Kembridžu.

Ovo istraživanje je, stoga, još jedan podsjetnik da čist vazduh ne znači samo vedro nebo. On bi mogao štititi i jedan od najvažnijih organa u ljudskom tijelu.

(atvbl.rs)