Među njima je i pamćenje. Mozak se lagano smanjuje, opadaju dotok krvi i nivo hormona, što postepeno dovodi do zaboravljanja nekih detalja, kao što su, na primjer, imena. Treba nam više vremena da naučimo nove stvari, a usljed lošije koncentracije teže se fokusiramo na nekoliko poslova odjednom. Mozak stari s godinama, to je neizbježno, ali naučnici sa Instituta u Sankt Peterburgu tvrde da možemo da promijenimo način na koji se ta priča odvija.

U istraživanju su učestvovale osobe oba pola, starosti oko 60 godina. Tokom šest mjeseci svi su obavljali istu jednostavnu aktivnost: hodali su sedam minuta dnevno. Rezultati su pokazali da su im se kognitivne performanse – pamćenje, pažnja i vrijeme reakcije na signale i nadražaje – poboljšale za 20%, bez posebnog režima ishrane, lijekova ili suplemenata. Možemo li da promijenimo način na koji naš mozak stari?

Kada sjedimo ili stojimo, protok krvi u krvnim sudovima glave se usporava. Mozak ne dobija dovoljno kiseonika, što nekad uzrokuje pospanost i rasejanost, i dovodi do osjećaja neobjašnjive težine. Dakle, to se ne dešava zbog starosti, već zbog hipoksije - nedostatka kiseonika, tvrdila je Natalija Behtereva, neuronaučnik i psiholog svjetskog glasa, koja je između ostalog proučavala mozak ljudi na samrti.

Tijelo sasvim drugačije reaguje kada smo aktivni. Prilikom hodanja, mišići nogu djeluju kao pumpa, "gurajući" krv do glave. U roku od jednog minuta protok krvi u mozgu se povećava, a nakon sedam minuta se stabilizuje, aktivirajući neuronsku aktivnost.

Upravo tih sedam minuta zaintrigiralo je naučnike. Zašto baš sedam? Zato što se efekat već postoji kad dođemo do petog, ali ne traje. I zato što deset minuta opterećuje srce. Dakle, sedam je ta optimalna tačka od koje kreće biohemijska kaskada, sprečavajući neurone da "utonu u san". Dovoljno kratko da postane navika, a opet dovoljno dugo da se mehanizam pokrene.

Kao što znamo, mišići pokreću krvotok, disanje i varenje, stvaraju toplotnu energiju i štite tijelo od hladnoće, održavaju položaj tijela, stav i ravnotežu, omogućavaju kretanje... Redovno hodanje održava vaskularnu elastičnost i stimuliše proizvodnju neurotrofičnog faktora, proteina koji pomaže u stvaranju novih veza između nervnih ćelija. Njegova proizvodnja opada sa godinama, ali se može obnoviti jednostavnom aktivnošću kao što je – svakodnevna šetnja.

Ne treba da bude duga, ali šetajte svakog dana. I ne hodajte brzo – ključan je miran, ravnomjeran korak. Sedam minuta hodanja dnevno bolje je nego sat vremena jednom nedjeljno. I zaboravite na telefon ili razgovor – neka to postane mali ritual koji ćete posvetiti sebi. Najbolje bi bilo u prirodi, na svježem vazduhu, ali posao će završiti i hodnik ili soba.

Hodanje razvija osjećaj ritma i koordinacije pokreta, jer mozak i noge rade sinhronizovano. Smanjiće se rizik od padova, velike opasnosti za starije osobe, a postoji još jedan pozitivan efekat – vremenom ćete steći i više samopouzdanja, kao da trenirate borilačke vještine. Taj osjećaj ne mogu da pruže nikakvi lijekovi ili suplementi.

(Žena)