Katarina Gaj Isakov, umjetnica i autorka, koja ima preko skoro 14 hiljada pratilaca na Instagramu, objavila je pismo koje svjedoči o ljubavi njenog pradede Marka i prabake Sofije.

Već u prvim redovima postaje jasno da je riječ o vanvremenskoj priči koja pokazuje da iskrene i prave emocije pobjeđuju sve.

Naime, u želji da učestvuje u nagradnom konkursu za kratku priču koja se tiče istorijskih tajni porodica, počela je da proučava bratovljevu čitavu arhivu podataka o njihovim precima, a prva na redu su bila Mašina pisma, kako su zvali njenog pradedu.

Pisma su nastala oko 1919. godine, u svijetu koji se još uvijek tresao od odjeka Prvog svjetskog rata. Koliko se moglo razumjeti iz napisanih redova, Marko je nešto ozbiljno zgriješio i molio je svoju dragu za oproštaj. Uprkos svemu, nikako nije htio da dopusti da je izgubio, a ovo je samo jedno u nizu pisama koje je njegovo srce diktiralo.

Markovo pismo izvinjenja njegovoj Sofiji, kojoj je tepao Soko, glasi:

**„Draga moja Soko, pre tri dana pisah ti tako i toliko, da će ti biti teško i čitati. Danas sam gore raspoložen nego juče... pa ja sam nesrećan, Soko! Da mi je da jednako pišem, jednako govorim... da možeš samo da se pojaviš na vratima, da te samo vidim, pa ne bih mario da onog časa i umrem. Još ne mogu da budem pametan, još ne mogu sebi da predstavim da vjerujem, da ti hoćeš da me zaboraviš, da ti hoćeš da me više ne voliš...

Molim se ne ljuti se što ti dosađujem, ne ljuti se jer ću živjeti još 15–20 dana u nadi, da se šališ kako si mi još unaprijed kazala ili da ćeš se smilovati, Soko, da će tvoji osjećaji pobijediti, da ćeš mi se vratiti i da ćeš me tek poslije ovih borba usrećiti... Ah, srećo moja, zar i to nećeš?

Soko, sjeti se svega, je l’ ti tvoje srce još meni naklonjeno, jesi li dušom još moja, voliš li me još... Soko gdje ću sad bez tebe, gdje ću sad kad više nema rata, Soko zašto ovako sa mnom uradi, zašto mi ne reče da čekam još godinu dvije, deset i više, zašto...

Reci mi voliš li me još... Soko, molim te vrati se, zar ni ta tvoja dobra mama neće da mi pomogne... Neću ti više dosađivati, čekaću tvoj odgovor na moje pismo od 29. 8. i ovo, čekaću i moliću se Bogu da mi te pošalje da ne ostanem za navek ali ipak samo tvoj nesrećni Maša“**, pisao je Marko svojoj Soki prije više od 100 godina.

Katarina o prabaki i pradedi

– Sva pisma su mu prelijepa. Jedva čekam da krenem na njena pisma. I kuću joj je sagradio. Potpuno je suludo koliko ju je volio... nema nijedno pismo u kojem ne pati za njom – odgovarala je Katarina na pitanja u komentarima, ne skrivajući oduševljenje zbog filmske ljubavne priče njenih predaka.

Potom se osvrnula i na nevjerovatan epilog:

– Što se tiče epiloga Maše i Soke, mog pradede i prababe, imali su troje djece, bili su u braku, dakle oprostila mu je sve, a ovo otkriće o njihovoj velikoj ljubavi kroz ova pisma meni je došlo kao veliko iznenađenje.