Klaus Kinski, najpoznatiji po ulogama u filmovima Vernera Hercoga, rođen je u Sopotu, Poljska, a bio je poznat i po burnom temperamentu i kontroverznom ponašanju. Pola je odlučila da prekine svaki kontakt sa ocem još sa svojih 19 godina, i tu odluku striktno poštovala.

Kinski je preminuo 23. novembra 1991. godine od srčanog udara, a njegov pepeo je rasut u Tihom okeanu. Na sahrani su bili prisutni njegov sin Nikolaj Kinski i dugogodišnji prijatelj i saradnik, režiser Verner Hercog.

Užasi iz djetinjstva

– Počeo je da me dira i ljubi otvorenih usta kada sam bila veoma mala, imala sam 5 ili 6 godina – ispričala je Pola Kinski, koja danas živi u Njemačkoj.

Godinama je trpjela seksualno nasilje, dok ju je otac istovremeno fizički tukao i vrijeđao.

– Kao dijete sam uvek ćutala jer sam se bojala oca. Bila sam zavisna od njega i njegove pažnje -rekla je Pola. Dodala je da joj je Klaus često govorio da je njegovo ponašanje “sasvim normalno” i da se “tako ponašaju svi očevi svijeta”, prenosi Stil.

Pola je godinama nosila osjećaj krivice i stida, bojeći se da joj niko neće vjerovati ako otkrije istinu.

– Izjedao me osjećaj krivice. Osjećala sam se kao da sam ga izdala i razočarala, mnogo sam plakala tada. Napisala sam knjigu jer nisam mogla više da slušam kako ga hvale. Morala sam da reagujem – ispričala je glumica.

Teškoće u gledanju očeve karijere

Pola nije imala snage da gleda filmove u kojima glumi njen otac, jer je Kinski najčešće tumačio tirane, kriminalce i odmetnike, što je dodatno pojačavalo osjećaj straha i bola:

– Kada bih vidjela dio tih filmova, pomislila sam kako je on takav i privatno. I kako god, ja sam sve te stvari iskusila i to je istina – naglasila je Pola Kinski.

Njenu priču podržala je i polusestra Natasja Kinski, takođe glumica, koja je potvrdila da je Klaus pokušao da je siluje i da ju je godinama maltretirao na različite načine.

Klaus Kinski: genij i tiranin

Klaus Kinski je bio izuzetno talentovan glumac, ali i osoba sa ekstremno nasilnim i impulzivnim ponašanjem. Njegova saradnja sa režiserom Vernerom Hercogom rezultirala je filmskim klasikama kao što su Aguirre, bes smrti, Nosferatu – vampir i Fitzcarraldo, ali iza kamera bio je poznat po svom tiranskom ponašanju prema kolegama i porodici.

Hercog i saradnici su ga opisivali kao genijalnog, ali nepredvidivog i opasnog čovjeka, koji je mogao da prelazi granice čak i tokom snimanja. Pola i Natasja, kao i drugi članovi porodice, dugo su trpjeli njegovu emocionalnu manipulaciju, fizičko zlostavljanje i seksualno nasilje, dok je Kinski u javnosti bio slavan i cijenjen.

Porodične tenzije i emotivni odjek

Pola je istakla da je smrt oca dočekala gotovo ravnodušno:

“Kada je umro, majka, poznata pjevačica, mi je javila telefonom. Nisam osjetila ništa. Ni tugu ni mržnju.”
Ona danas ima troje djece sa advokatom Volfgangom Hepnerom. Njena majka je više puta ponovila da nije primjećivala nasilje dok je Pola odrastala, ali Pola naglašava da je trauma bila duboko ukorijenjena.

Nasljeđe bola i borba za istinu

Pola Kinski godinama se borila sa sopstvenim sjećanjima i javnošću koja je glorifikovala njenog oca zbog njegovog talenta. Njena knjiga i intervjui predstavljaju pokušaj da istina bude iznesena na vidjelo i da se oslobodi tereta tajni koje su decenijama gušile njen život.

Kroz svoju priču, Pola je željela da pokaže da slava i talenat ne opravdavaju nasilje, ali i da osnaži druge koji su preživeli zlostavljanje da progovore. Njena ispovijest takođe osvetljava kontrast između javno prikazanog imidža genija i privatnog života punog nasilja i straha, što ostaje važna lekcija o tome koliko složene mogu biti sudbine ljudi iza svetla filmskih reflektora.