Ovim riječima počinje potresna ispovijest žene koja je decenijama nosila tišinu i bol porodične tragedije, skrivene iza lažnog objašnjenja o "nesrećnim komplikacijama pri porođaju". Ispod te zvanične priče krilo se nešto mnogo teže: istina o medicinskoj grešci i nasilju koje je, po njenim riječima, dovelo do smrti zdravog novorođenčeta - njenog brata Pola.

Porođaj pretvoren u horor

"Godina je bila 1952. Majka je imala 28 godina i nosila svoje drugo dijete. Iskustvo s prvim porođajem dalo joj je uvid u to kako bi čitav proces trebalo da izgleda. Međutim, tog dana njen ljekar nije mogao odmah da dođe, a ona je ostavljena sama sa nespremnom i prestravljenom medicinskom sestrom.

Vikala je na nju: ‘Tvoj ljekar nije ovdje! Ne možeš sada da rodiš!’", prisjeća se autorka Tami Parker majčinih riječi. Ono što se potom dogodilo, opisuje kao čin nasilja i potpunog nemara: medicinska sestra je silom prekrstila noge porodilje i sela na njih - pokušavajući da fizički spriječi izlazak bebe.

Kada je ljekar konačno stigao, Pol je rođen, ali već je bilo kasno. Preminuo je sedam sati kasnije. Zvanično objašnjenje govorilo je o "aspiraciji plodove vode" - tečnosti koja je zapušila pluća, ali smrtni list koji je porodica nedavno dobila, otkriva još jednu, do tada nepoznatu činjenicu: Pol je imao i rupturu jetre.

"Srce mi se steglo kada sam pročitala tu rečenicu", piše sestra. "Još jedan dokaz brutalnosti sestre koja je pokušala da spriječi porođaj silom."

Duga tišina, krivica i nepravda

Nakon tragedije, roditelji su pokušali da prijave slučaj, ali niko im nije vjerovao. Sestra koja je, kako tvrde, odgovorna za smrt njihovog sina, nastavila je da radi u bolnici. Četiri godine kasnije, ista žena pokušala je da unese ime novorođenog djeteta Džonija u knjigu rođenih, na šta je majka burno reagovala, zahtijevajući da je udalje iz sobe.

Autorka priznaje da nije znala cijelu priču sve dok nije bila tinejdžerka. Majka joj je tada, na dan godišnjice Polovog rođenja i smrti, ispričala šta se dogodilo. Bila je to priča puna bola, ali ispričana mirno, gotovo kao da pripovjeda o nekoj drugoj osobi, ne o sebi.

Otac joj je kasnije potvrdio sve, dodajući da je majka želela da tuži bolnicu, ali da su odustali - nisu imali novca za advokata, a, kako je rekao, "ništa neće vratiti bebu".

Kroz djejinjstvo, Tami je često posmatrala majku kako se bori sa depresijom i bjesom. Porodične šale o tome da je "žestoka crvenokosa" bile su pokušaj da se objasni ono što nisu razumijeli - tihi teret traume i nepravde.

Sjećanje na Pola

Nedavno je Tami pronašla Polov izvorni izvod iz matične knjige rođenih, na kojem su bila otisnuta njegova mala stopala, u ljubičastoj boji. Taj trenutak ju je naterao da konačno ispriča priču svoje porodice.

"Pol je zaslužio da bude više od tihe tajne. Bio je zdrava beba, čiji je život uništen zbog nekompetentnosti i straha. Ne mogu ga vratiti, niti mogu izliječiti majčinu tugu, ali sada sam ispričala njihovu priču."

"Nadam se", dodaje ona, "da će ovo svjedočenje podstaći dublju raspravu o tome kako tretiramo žene na najranjivijim tačkama njihovog života - kada donose novi život na sve".

(Ona.rs/HuffPost)